Epilog

7.5K 381 64
                                    

Godinu dana kasnije

- Još malo, još samo malo.
Nisam siguran da li tješim nju ili sebe. Ali moje srce je u većoj opasnosti da će eksplodirati, gledam bol koju trpi, gledam snagu koju dobiva dok pokušava na svijet donijeti naše drugo dijete. Divim joj se.

Svim ženama ovog svijeta koji pokušavaju roditi svoje dijete, treba dignuti jebeni spomenik.
- Selina sad! - babica vikne prema njoj i ona stisne moju ruku do pucanja. Kunem se da osjetim kako se kosti počinju lomiti, sagne se u struku i vrisak se prelomi s njenih usana. Znoj curi niz njeno lice i sekundu kasnije nastupi tišina. Pogledam u svoju Selinu i ona više nema boli na licu, tu je samo sreća. Glasan dječiji vrisak se prelomi sobom.

- Čestitam dobili ste predivnu djevojčicu! - dišem ali kao da nisam živ, srce mi puca od ponosa i sreće, te se osjećam kao jebeni supermen, mislim da bi sada mogao napraviti nemoguće.
Gledam kako maleni zamotani paketić stavljaju Selini na prsa, i nemam snage se pomaknuti s mjesta.

- Ajme predivna si! - nježno joj prstom prelazi preko obraza i tako žarko se želim nagnuti i vidjeti tu ljepotu ali noge me izdaju i imam osjećaj da ću pasti na pod.

- Gospodine Casel jeste li dobro? - gledam u medicinsku sestru i kao riba na suhom otvaram usta ali ništa ne izlazi.
- Tyler! - taj zvuk, trgne me iz transa i pogledam u najdivnije smeđe oči.
- Priđi bliže da upoznaš našu kćerku. - kao njem polako se primaknem i u sekundi mi srce nestane, kada ugledam predivnog malog vanzemaljca.

Koža joj je tako nježna skoro da je prozirna, prstići su maleni i sva izgleda kao porculanska lutka.
- Predivna si. - nježno joj dodirnem prst i njena ruka se otvori i odmota se oko moga prsta. Dah mi zastane u plućima i tek sada shvatim gdje problem nastaje.

Nitko ali apsolutno nitko neće smjeti pogledati moju kćerku. Ima da nabavim arsenal oružja kod kuće. Ovu moju malenu nitko povrijediti nikada neće.

- Da li imate ime za nju? - trenutak prekida babica. Pogledam prema Selini i znam koje ime joj je na pameti
- Sarah Jasmin Casel. - poljubi ju u glavu i tiho joj šapnem.

- Dobro došla Sarah, imam tatica da ubije sve koji te povrijede.
Selini osmijeh zaori sobom i više od ovoga mi ne treba niti tražim.
- Volim te Selina, i hvala ti na ovom predivnom poklonu.
- I ja tebe Tyler.

Moj život je počeo kada sam ju ugledao, a sada živim iz više razloga želim da cijeli svijet zna prava ljubav ipak postoji samo ju moraš pronaći.



************* ****
Drage moje stigli smo do još jednog kraja. Hvala na podršci volim vas i ljubi vaša Melinna.

Zavedi me!🔚Where stories live. Discover now