Zavedi me!🔚

Deveto poglavlje

Šta je ona mislila?
Da ću ju tako lako pustiti?
Usne nam se skoro dodiruju, njen ubrzani topla zrak dodiruje moje usne i tjera mi želju kroz vene da ih spojim do kraja. Da osjetim taj raj s njenih usana, da joj pružim otkucaj srca na dlanu.

Ali ujedno bjes me obuzima jer je bila spremna pobjeći, šta da mi nije Eliot javio, šta da sam zakasnio? Ona i dalje nije svjesna s kakvom braćom se je spetljala. Ona nije svjesna u kakvu obitelj je upala.

Onaj tren kad je nazvala s telefona u gluho doba noći, alarm u Eliotovoj sobi se upalio. Sve što je učinio je digao slušalicu u svojoj sobi i čuo cijeli razgovor. Moj stariji brat od onog trena kada je Jasmin upucana ništa ne prepušta slučaju. I hvala mu na tome.

Uzmem usnulog sina u ruke i okrenem se prema autu, otvorim stražnja vrata i nježno ga smjestim u autosjedalicu. Još jednom ga poljubi u čelo i zatvorim vrata, vrijeme je da se suočim s njegovom mamom.

Gledam kako stoji mirno kao kip, i ne miče se blijeda je na svijetlu kao da joj nedostaje zraka. Teško diše i ruke jako stišće u šaku. Tada se prelome svijetla auta kroz mrak i nasmijem se u sebi. Vrijeme je da vidim tko je pojas za spašavanje.

Laganim korakom krenem prema Selini i stanjem pokraj nje, ona više ni ne diše. Gledam kako joj se ruke tresu od straha.

Auto se zaustavlja kraj mog, i gledam kako muška figura izlazi iz auta, oklijevajuči krene prema nama.
Ispred mene stane čovjek, koji izgleda kao slikovnica. Vrat i ruke krcate su tetovaža, a pretpostavljam da ima i po cijelom tijelu.

Kosa mi je kratka i crna, bar mislim, ne vidim dobro jer je mrak. I onaj tren kad se okrene prema Selini i nasmije joj se, bijes bukne u meni.

- Selina dušo. - primijetim ju kako se odmiče od mene i kreće prema njemu. Ruka mi poleti sama, ulovim ju za ruku i zaustavim u mjestu.
- Gdje ti misliš da ideš?
- Pozdraviti prijatelja. - gleda prema njemu, i trznem ju natrag prema sebi. Stane pokraj mene i teško uzdahne.

- Vidim draga našla si boljeg od mene! - sarkastičnim tonom progovori.
Gurnem Selinu iza sebe i krenem prema njemu, te mu se unesem u lice.

- Vjeruj mi da jest!
- Ideš Selina? - ne skidam pogled s njegovih očiju kad osjetim nečije ruke na ramenu.

- Tyler makni se. - nježno me rukama gora od slikovnice, ali toliko sam ljubomoran da me iznutra sve grize najradije bi ga ubio.

- Oprosti što sam te zvala tako kasno, ali samo sam se tebe sjetila da si blizu.
- Prestani Selina! - slikovnica progovori ispred mene i osjetim kako se njena ruka ukočila na mom ramenu.

Okrenem se prema njoj i pogledam ju na tren. Lice joj je blijedo i gleda u njega s strahom. Zašto ga je zvala ako ga se boji? Nije mi nimalo jasno.

Ulovim ju za ruku i spojim naše prste, njen pogled padne na naše spojene ruke i kao da je dobila snagu od mene, uspravi se ponosno.

- Tyler ovo je Johnny Lovers. Moj bivši dečko, kojem sam više puta rekla da mi se ne obraća s tim tonom! - trgne svoju ruku i izvuče ju iz moje.

-Selina vidim da si još ne ukroćena mačka!
Stisnem ruke u šake i zamišljam kako ju podižem i zabijam u njegovu ružu facu.

- Johnny žao mi je što sam te uznemiravala ali našla sam drugi prijevoz.
Tad se nagne i grubo zgrabi njenu ruku, te ju povuče prema sebi. Tijelo mi vrisne i regiran nagonski. Trebam zaštititi ono što je moje!

Potegnem za pištoljem i uperim ga u njegovu glavu.
- Sad ili ćeš odvojiti prljave šape od nje, ili ću te ubiti pa ću te ostaviti ovdje da umireš!