Zavedi me!🔚

Dvadeset - peto poglavlje

"Da bi netko bio voljen, i da bi volio mora prvo imati čistu dušu. Da bi netko bio muž netkome, za tu osobu mora biti spreman u pakao poći."

Gledam u onaj papir već pola sata i čitam tekst iznova i iznova ali mi ništa ne pada na pamet. Šta je Tyler htjeo s ovim mi reći?

"Svaka priča ima sretan kraj, vidimo se lutko tamo gdje sunce uvijek sja. Pred Bogom čekam te ja! Nađi me sad!"

Pred Bogom čekam te ja, koji vrag?
Tamo gdje sunce uvijek sja? Kvragu, ovo postaje već pomalo naporno. A Jasmin polako vozi cijelo vrijeme oko jedne zgrade, dok ne riješim zagonetku nema kući, jer David ne voli kada auto stoji na mjestu, mislim da nas svi već gledaju koji nam je vrag.

- Ok odustajem daj mi pomozi samo malo, jer ne mogu se nikako koncentrirati.
Ona me brzo pogleda i vrati pogled natrag na cestu, njenim licem se razvuče veliki osmijeh dok mi odgovara.

- Tamo gdje sunce uvijek sja. To je lako Selina razmisli gdje uvijek dođeš a ono sunce obasja tvoju kožu kao nigdje.
- Smallwill?
- Hvala Bogu više, da! Napokon mogu voziti tamo, već mi se polako vrti u glavi kolike smo krugove napravile.

Nasmijem joj se dok ona napokon prestaje kružiti oko zgrade i uključi se u promet.

- Ok ovo drugo sada, pred Bogom čekam te ja? Koji vrag?
I tada kao da me udari grom, pročitam riječi još jednom, pa još jednom i iako shvaćam šta piše, mozak blokira i ne želi vidjeti istinu.

- Shvatila si?! - Jasmin me gleda u retrovizor i veliki osmijeh krasi njeno lice. Od šoka mislim da ne dišem, svaki mišić u tijelu se je napeo do pucanja i nisam sigurna da ću izdržati ovo uzbuđenje.

- On! Jebeno ću ga ubiti!
Glasan osmijeh zaori autom i okrenem glavu te pogledam van kroz prozor. Toliko želim da je istina ovo što piše na papiru, toliko žarko želim da mu budem žena, da me strah razočaranja koji me čeka iza čoška.

- Selina. On te voli, i na ovaj način će ti pokazati koliko.
Nastavljam gledati kroz prozor, i nježno rukom dodirnem svoj trbuh, pomilujem ga i osjetim suze u očima.

Tako bi voljela bebo da si i dalje tu.
Zatvorim oči i teško udahnem srce mi se komada i boli me. Ali me vibriranje moga mobitela trzne i ugledam tko me zove.

- Ej Tilla.
- Ej kako si mi?
- Emocijonalno loše, fizički jako dobro.
- Ah Selina, volim te. I jako mi je teško jer nisam kraj tebe da te utješim. Ali misli mi prate samo tebe i ako se nikada više ne vidimo znaj da te volim.

- O čemu ti pričaš Atilla?! Pa ti si blizu uvijek me možeš posjetiti kao i ja tebe.
- Ne ljuti se molim te!
- Šta si napravila! - već podižem glas i nervoza me još veća lovi.

- Odlazim u Evropu.
- Atilla! Koji vrag? Gdje?
- Nisam spremna Selina, jednostavno ne želim ga sada, i uz to napravila sam sranje. Ne mogu i ne želim tebe uvlačiti u sva svoja sranja!

- Šta se desilo? Molim te reci mi!
- Volim te i znaj da uvijek mislim na tebe.
- Atilla! Zašto to radiš?! Molim te ne idi!

- Volim te zapamti to!
- Atilla! - ali tišina s druge strane mi otima dah i suze koje su u očima krenu niz moje lice teći u potocima. Moja sestra, moja jedina obitelj koju sam imam odlazi, bez pozdrava, bez zagrljaj.

- Šta se desilo? - trznem se na glas od Jasmin i podignem već mokre obraze te kroz suze ju pogledam.
- Atilla odlazi iz Amerike!
- Gdje?
- Rekla je da ide u Evropu, ali to nije jebeno mali kontinent! Jasmin, Atilla bježi od nečeg i strah me za nju.

- Nazovi Jasona! - gledam u Jasmin i iako znam da to nije pametna ideja jedina je koju trenutno imam i koja će čuvati moju sestru.

- Ja nemam njegov broj!
- Uzmi moj. - preko ramena mi dodaje mobitel i ulazim u njen imenik te kada nađem njegovo ime, prst mi lebdi iznad i osjećam se kao da izdajem vlastitu sestru.