Zavedi me!🔚

Osmo poglavlje

Pristajem!

Ruke mi se tresu dok gledam u poruku, pošto je poslana s Sofijinog broja pretpostavljam da je ovo Selina napisala.

Sad pristaje, jebeno sad!
Kad znam da to čini jer je u stanju šoka, i da zapravo ovo nije ono što osjeća i što želi. Znam, ovo je ono čemu sam se nadao cijelo vrijeme, ali opet je na toliko načina pogrešno.

- Tyler, koliko sam uspjeo saznati bila su dvojica. Jedan joj je privukao pažnju dok je drugi pucao. I ovo ti teško govorim ali na krovu su bila zadnja dva dana.

Od bijesa ne vidim ništa, stojim na krovu i gledam prema njenom prozoru gdje je dokaz da ju je netko pokušao ubiti. Ubiti ću ih, ima da ih davim polako, uživam u njihovoj patnji kada ih uhvatim.

- Jason, hvala ti što si onako brzo reagirao.
- Tyler samo sam vidio lokaciju tvog strica i javio mu šta se dešava. Sreća je bila da su se nalazili u blizini. Da li on uvijek putuje s vojskom?

- Valjda. Jesi još našao šta na video nadzoru?
- Ne, samo njih dvojica kako ulaze u susjednu zgradu s velikim kovčegom, nažalost lica im se ne vide.

Okrenem se oko sebe i koliko sam uspjeo primjetiti obojica su profesionalci u svom poslu. Sve su za sobom pročistiti kao da nisu bili tu, što me još više ljuti.

- Jason, jesi pregledao sve kasete iz Rosine sobe?
- Tri jesam imam još dvije, za sada nema nikakve povezanosti s Selinom. Ali mogu reći da je Rose birala jako dobre mušterije, iskreno sam iznenađen da je bila s tobom.

- Zašto?
- Zato što na prva dva videa su sinovi velikih riba, i premijer sporta. Iskreno ono što sam vidjeo on može biti samo premijer neuspjeha. Nije mu se digao! Znači suze su mi išle od smijaha, dok sam gledao.

- A tko su tatini sinovi?
- Lucas Karston, i Henry Junior Denson.
Odmah se okrenem prema njemu i pogledam ga, Denson? Nije li to prezime od Selininog oca?

- Henry Junior Denson? Nije li to sin potpredsjednika?
- Da je, najstariji. Ima još jednu kćerku koja je petnaest ili šesnaest godina, nisam siguran.

- Misliš ima dvije kćerke, Selina je najstarija od njih svih!
Jason me gleda zbunjeno dok mu kotačići u glavi rade, i onaj tren kad shvati što sam rekao oči raširi od šoka.

- Ona mu je kćerka?
- Da, saznala je prije tjedan dana.
Krenem prema izlazu dok Jason hoda za mnom.
- Izgleda da smo našli motiv. Odmah ću se baciti da to istražim.

Spuštamo se niz stepenice i šutimo jedan pokraj drugog. Tolike godine radimo skupa, da naša tišina nije neugodna, ponekad je prijeko potrebna. Ne svjestan da uopće imam mobitel u ruci dok ne počne zvoniti. I kad ugledam tko me zove teško uzdahnem.

- Jason moram se na ovo javiti, znači istraži to i javi mi se, idem kući.
- Čuvaj se Tyler. - snažno me udari u rame te brzim korakom krene niz stepenice.

Pogledam natrag u mobitel i kliknem na zelenu slušalicu.
- Molim.
- Debilu neodgovorni! - bijesni glas mog brata tjera mi živce u pete.
- Zdravo Eliot, ja sam dobro kako si ti?
- Tyler koji kurac? Jebeno si trebao znati što se dešava. Nisi ništa trebao prepustiti slučaju!

- Uskoro će stići?
- Prestani me ignorirati, jebeno odgovori zašto si bio tako nemaran. Kako si mogao dozvoliti da se to desi?!

Njegov glas iz sekunde u sekundu postaje glasniji, toliko da moram odmakniti mobitel od uha koji još uvijek zuji.

- Eliot! - pokušavam ali mi ne dozvoljava uporno priča kao navijen.
- Šta da joj se nešto desilo? Kako bi živio s sobom!? David ne bi imao majku više! Loše odigrano Ty, jako loše!