🍃 Obećanje 🍃🔚

Tuđe srce

Bio sam na vrhu svijeta. Imao sam sve što sam mogao poželjeti. Tko god je makar jednom pogledao neku od auto trka znao je tko sam ja. Svi su znali tko je Maksim Mladenović i kakav je njegov status u svijetu automobilizma. Prepune police nagrada, krcati bankovni računi, nisam kriv što sam rođen bogat, ali sve ostalo što sam stekao, e za to jesam kriv. I nije mi žao. Uživao sam u svakom danu svog života, uživao sam u onome što radim, u brzini, u adrenalinu koji nikada ne napušta moju krv. Godinama sam uživao u čarima i prokletstvima slave, gospodar brzine, okrunjeni kralj trkačkih staza, okružen djevojkama, sponzorima, prijateljima lažnim i onim pravima, dupeliscima i ljudima za koje bih dao život. Taj isti život koji je bio san snova za mene, taj isti život koji sam obožavao živjeti, taj život koji sam tako malo cijenio. Nebo je gorjelo pod mojim nogama, a ja sam bio tamo gore, visoko na samom vrhu svemira, jer moglo mi se. A onda je došao taj dan. Velika nagrada Austrije. Bio je topao, proljetni dan, i kao i uvijek do sada prije glavne utrke morali smo izvoziti probni krug da se na vrijeme otklone nepravilnosti na vozilima, ako ih ima. Stigao sam na stazu, a tamo me dočekala cijela ekipa iz boksa.

- Maks, ovo je Mario! - Willem mi predstavi nekog tipa koji me nenormalno podsjetio na mene u trenu kada se okrenuo. Naše crte lica bile su toliko slične da je to bilo strašno - Mario je danas s tobom na vožnji. On je iz tvog kraja druže. Pobrinut će se za tvoju elektroniku.

- Čast mi je upoznati te zemljače - kaže pa mi pruži ruku.

- Ti si iz Hrvatske?

- Da. Sa Krka, ali već jako dugo živim ovdje, u Beču. Imamo tvrtku za elektroniku, proizvodimo navigacije, čipove, ove, one žice i ta sranja. Ništa spektakularno. - samo gledam u njega i ne mogu vjerovati koliko mi sliči.

- Ono, sorry, ali jesi li svjestan koliko nas dvojica ličimo? - on se nasmije i odmahne glavom

- O, da. Jesam. I moja djevojka je to primjetila. Ono, ona je tvoja, tamo dolje, iz Zadra, a ti si  totalni zakon tamo i svi se tobom ponose. Trudim se da joj ispunim san da bude sretna, mada, ne mogu biti Ti, onaj za kim čezne svaka Hrvatica, ali imam tu prednost pa ti sličim, a to mi je sasvim dovoljno.

- Bože, ovo je totalno ludo - kažem, a on pogleda ka tribinama i mahne. Pogledam gore, u daljini vidim neku djevojku, kosa joj je svezana u rep i ima kačket. Mahne i ona njemu, a on sav sretan pokazuje joj rukom na mene.

- Sorry stari, ona bi te zbilja voljela upoznati.

- Ti i tvoja djevojka imate totalno čudan vid veze.

- Ona mi je zaručnica. Ma ne, ne brinem ja zbog toga, samo volim da joj ispunim želje, ako joj je želja da ti stisne ruku jednom u životu, ma posadit ću se na glavu ako treba da joj to ispunim.

- Poslije probe idemo na piće, može?

- Naravno. Hvala blizanče  - kaže, a ja navučem rukavice, pa cimnem glavom i sjednemo u auto. Čim brzina počne da struji mojim žilama, više mi ništa nije važno. Osjećam da sam baš ondje gdje trebam biti.