🍃 Obećanje 🍃🔚

Opet ti

Beč, Maj 2017

– Gospođice, žao mi je. U komi je već mjesec dana, napretka nema i njegovi organi su počeli otkazivati. Morate shvatiti da dajemo sve od sebe, ali jednostavno on kopni. Ne znamo što ga ubija. Ovo prelazi sva naše mogućnosti. Možemo samo sačekati još koji dan, a onda mu olakšati i pustiti ga da ode u miru.

– Kakvi ste vi to doktori? Kako možete odustati? Kako možete odustati od borbe za jedan mladi život?

– Jednostavno ne znamo što više učiniti. Što god smo pokušali ne vrijedi, vaš zaručnik jednostavno nestaje. – glava mi padne na njega dok tako nepomično leži, dok aparat jedva pijuče dajući znak da je živ.

– Gospodin Mladenović je u istom stanju, ali oporavlja se. Zapravo oporavlja se sve osim njegova srca.

– Ma nije me briga za tog čovjeka! Zašto mi to govorite uopće?

– Gospođice vaš zaručnik umire, ali njegovo je srce zdravo. Puno zdravije od srca gospodina Mladenovića. – šmrknem i dignem glavu prema njemu – Vi znate da gospodin Vargas ima papire kojima daruje svoje organe nakon smrti?

– Što? Kakve papire? Kakve organe? O čemu pričate? – on priđe i pruži mi fasciklu. Uzmem i čitam. Istina je. Mario je u udruzi dobrovoljnih davalaca krvi i darivatelja organa, a ja o tome pojma nemam.

– Vidite, gospođice, morate biti svjesni da se on neće oporaviti. Sve upućuje na to da je hematom u mozgu ozbiljno naštetio cijelom tijelu. Mi to ne možemo popraviti. Možemo pokušati, ali šanse da preživi su jedva dva posto. I ako preživi ostat će biljka. Ne želite mu to. Vi ste zdravstveni radnik shvaćate kakav je život tih ljudi.

– Što vi zapravo hoćete od mene doktore Herzit?

– Želim vas zamoliti, da razmislite o tome da mu isključite aparate dok nije potpuno iskopnio. Njegovim organima možete spasiti nečiji život.

– Ne! – dreknem i bacim one papire na njega – neću ga se odreći, nikada! Bit ću ovdje uz njega, ako treba još sto godina dok sam ne odluči da me napusti.

– Gospođice, vi imate život u Hrvatskoj, imate posao, imate nešto, ne možete sve to izgubiti zbog...

– Jebe se vama doktore što će biti sa mnom! Neću čovjeka kojeg volim... Neću ga ja ubiti! Neću mu isključiti aparate niti ću pristati na bilo što što vi želite.

– Gospođice...

– Samo nestanite! Idite! – jecaji mi zaguše glas, a on se okrene i iziđe van – Neću te ostaviti, nikada te neću ostaviti. Molim te Mario, vrati se. Vrati mi se. Trebam te. Ne mogu živjeti sama, bez tebe u ovom ludom svijetu. Ti si moje sunce, ti si moja svjetlost u tami, samo s tobom sam živa. Ne ostavljaj me.

****