Bio sam na vrhu svijeta. Imao sam sve. A onda je došao trenutak kada se sve srušilo...
Nakon što sam se probudio i shvatio da sam dobio još jednu šansu da živim nisam mogao misliti na išta drugo osim na obećanje koje sam dao. "Gdje god bila, ja ću t...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Tih nekoliko sekundi raja kunem se svim svojim nikada neću zaboraviti. Taj osjećaj mira, taj osjećaj da je to baš ono što mi treba, da je mojoj potrazi kraj, umirili su moje srce i ono je kucalo sasvim lagano, a u isto vrijeme totalno euforično. Okus tih medenih usana, kao da mi je vratio neka sjećanja, sjećanja na takve iste poljupce, iako ja ne mogu u svojoj glavi da ih nađem. I onda mi jedna spoznaja zaslijepi vid. To je ona! Odgurne me stavljajući dlanove na moja prsa, i dok se ni ne snađem puče šamarčina kao jebena petarda. Glava mi se u stranu pomakla, koliko me zviznula skoro zube nisam progutao.
– Pa, kako se samo usuđuješ? Majmune! – oči joj gore, pa me gurne u stranu i krene se probijati kroz masu do izlaza. Nekoliko ljudi koji su stajali oko nas gledaju me dignutih obrva, neki se smiju. A, u tri materine. Obraz mi bridi, jebote kakvu tešku ruku ima ta sitna mrva, tko se s njom zakači jebo je ježa u leđa. Dozovem se sebi pa krenem van za njom. Izađem i vidim je kako stoji vani, brzo diše i steže šake. Primaknem se, ali ne progovaram. Shvatim da plače.
– Tihana! – trgne se, pa brzo obriše lice.
– Samo produži! Molim te Maksime samo se makni od mene.
– Neću!
– Što? Što nećeš idiote?
– Neću da se maknem. Zviznula si mi šamarčinu, umalo mi nisi zube prošetala, narod mi se smije zbog tebe, e pa neću da produžim, neću da se maknem.
– Molim te Maksime, ne osjećam se dobro.
– Pa, ja se osjećam baš super. Osim što mi glava zvoni, sve ostalo je super.
– Zašto si to učinio?
– Zašto si ti to učinila?
– Što sam ja učinila?
– A, što sam ja?
– Poljubio si me kretenu. Odakle ti pravo? Od svih ljudi na svijetu koji su mogli poljubiti moje usne nakon njega to si morao biti ti! I to na tako prljav način. Na prepad.
– Uzvratila si. Nemoj se praviti da to nisi željela. Jer, ako to nisi željela, onda si jedna od milijun. Nisam ja idiot da ne znam da sve ove cure ovdje žele ono što si ti dobila, a ti se praviš fina.
– Pa zašto onda nisi ljubio neku od njih? Zašto si poljubio mene? Ja te NE ŽELIM!
– Ali, ja želim tebe! – ona poklopi lice rukama – Moje prokleto srce te želi. Ovo tuđe srce u meni želi da te ljubi. Želi da bude kraj tebe i želi... Želi sve s tobom. I shvatio sam nešto. Baš tog trenutka dok sam te ljubio, dok sam bio u raju, shvatio sam da je moje srce konačno mirno. I ne znam zašto i ne znam kako, ali znam da neću više tražiti. Ono obećanje koje je dao onaj čije srce kuca u mojim grudima upravo sam ispunio. – ona zajeca. Primaknem se pa joj pomilujem kosu.
– Rekao je da će je naći i ja je tražim od kada sam se probudio s tim obećanjem. Tražim je iako ne znam tko je. A, sada znam. Sada znam da sam je našao. To si ti Tihana. Ti si žena koju ovu srce traži. I onaj tko ti je obećao da će te naći, da će biti s tobom cijelo vrijeme u meni govori razne stvari. Govori da idem k tebi, da te tražim, da te čekam. Taj glas u mojoj glavi je rekao da te poljubim. Da poljubim tvoje usne, jer su one moje! Koji vrag to znači? Nisu moje. Nikad nisu bile, a opet se sjećam njihova okusa i mekoće. Srce se sjeća. Srce se sjeća tebe. I želi tebe! – njene skupljene pesnice stanu da me udaraju po prsima, dok ona jauče na sav glas.
