🍃 Obećanje 🍃🔚

Zauvijek njen

– Pa, ovo je predivno! – kaže kad je spustim i kad ugleda moju policu s trofejima – Ajme Maksime pa pogledaj ovo.

– Vidim ja to Tihana. Gledam to svakoga dana. Pogotovo zadnju godinu – priđe pa ih sve gleda, pipka, čita sve što piše na njima.

– Sigurna sam da svaki od njih krije neku svoju priču. – priđem pa je zagrlim oko struka i prislonim se uz njezin obraz.

– Istina. Krije. I ne planiram ti sada o tome govoriti. Sada želim započeti neku novu priču. Neku sretniju priču. Ovdje, s tobom. Ovog trenutka. – osjetim kako se sva naježila od osjećaja mojih ruku oko sebe, od mog šaputanja, od riječi koje sam upravo izgovorio. Jao, kako me to obraduje, jer znam da nisam izgubio tu sposobnost. Da ženama dignem sve i jednu dlaku na tijelu kada im se približim. I tako me raduje što je to uspjelo i s njom. Posebno s njom, jer su žene prolazile kroz moje ruke poput stvari na pokretnoj traci i nikada se nisam mučio oko nijedne od njih, ali ova me dotukla. Ova mala đavolica bila je prva koja me otkantala, prva koja mi je zviznula šamarčinu i prva koju sam i pored bratova srca ja sam poželio. Prva u koju sam se za tako kratko vrijeme zaljubio, a da nisam prethodno proveo s njom bezbroj dana i noći, da nisam osjetio njeno tijelo na sebi, da nisam upoznao oblike njenih bokova, mekoću njene kože i nisam osjetio njezinu strast. Zaljubio sam se u njene krupne oči, u njen osmijeh, u njene usne koje bih ljubio zauvijek. Zaljubio sam se u njenu ljubav, u način na koji me gleda, u osjećaj njezina dlana na mom obrazu. Zaljubio sam se u nju, lako kao u svoje najljepše snove.

– Maksime... – okrene se pod mojim rukama, a njene me oči obaraju poput drveta pod sjekirom, tako su duboke i tako lijepe, da osjetim kako tonem u njima, kako nestajem u tim dubokim bezdanima – Misliš li da...

– Mislim! – prekinem je i ne dopustim joj da završi – Mislim. Sve mislim. Sve znam. Ali sada više ne želim misliti o ičemu drugom, osim o tome koliko te jako želim. Tako te jako želim Tihana i ne mogu se boriti protiv toga. Trudim se, ali ne uspjevam. Sve moje jauče za tobom. Sve te moje želi osjetiti, imati, nestati u tebi. Ne pitaj ništa, jer odgovora nemam, imam samo ovo što osjećam, ovo što mi razum odvaja od tijela. Znam da ja nikada neću moći zamijeniti mog brata, ni da ćeš ikada moći osjećati prema meni ono što si osjećala prema njemu, ali molim te dopusti mi da budem s tobom, da pokušam zaslužiti mjesto u tvom srcu. Ja. Ne njegova kopija, ne čovjek koji nosi njegovo srce u svojim grudima. Želim to. Tako to jako želim. Nikada prije nisam osjetio ovo s nijednom drugom ženom i ... – njene usne prekinu me, a poljubac kojim me začepila govori više od bilo koje riječi. Ruke su joj oko mog vrata, moje su na njenoj guzi pa je zgrabim i podignem, na što ona veže svoje noge oko mog struka. Isuse, predugo je prošlo od zadnjeg puta kada sam ovo osjetio. Čuj, ovo, ne sjećam se kada. Vjerovatno nikada. Ovoliku želju da osjetim nečije tijelo nisam imao nikada. Što mi uradi ova mala djevojka? Gubim se na njenim usnama, krenem prema zidu, ali shvatim da je daleko pa je samo oslonim na tu policu s trofejima. Čujem da neki padaju, ma neka ih. Dok oni padaju jedan se moj trofej diže nevjerovatnom brzinom. I što je najgore, u njegovoj jazbini više nema mjesta. Životinja želi van. A, ja jako volim životinje i ne mogu da ih mučim, nema smisla.

– O, jebem ti! – ispusti kroz uzdah, dok joj moje usne i jezik prelaze po vratu – Koji sam vrag pojela tamo? Što si mi zbućkao u tanjur Maksime, jebem li ti krušne mrve?!

– Ništa hrana ljepotice, samo čista strast. – uhvatim je pa je ponesem u sobu. Okrenem se i padnem na krevet, a ona preko mene. Kosa joj padne preko lica, a rumeni obrazi me zapale još više. Tako je lijepa da ću da poginem ovdje. Past ću bez ispaljenog metka od sjaja iz njenih očiju, od pritiska njenih grudi o moje, od treperenja njenog tijela. Stegnem je uz sebe, a ona mi uhvati lice dlanovima – Ne dam da mrdneš, nemaš kuda više. Bit ćeš moja ili ću da riknem baš ovog trena.

– Ni ne planiram da mrdam, bar ne da idem. Ne bih se mogla oteti ovome sve i da hoću. Tvoje me tijelo privlači poput magneta, uvlači me u svoju crnu rupu i svega mi ne želim se opirati, želim samo potonuti u taj ponor boje indiga. Želim da te osjetim, želim da budem s tobom. S tobom, s nikim drugim. Ne znam što ću osjećati poslije, ni što će biti, ali moje tijelo treba tvoje. – samo napipam zip njene haljinice i otkopčam ga. Leđa joj ostanu gola, a moji prsti pređu po toj glatkoj stazi po kojoj ću voziti svojim usnama vrlo brzo. Izdigne se, pa se oslobodi tog haljetka, a meni oči ispadnu kao liku iz crtića. Njene su grudi tako lijepe, tako skladne, tako savršene. Ni male, ni velike, taman onolike kolike trebaju biti. Vjerujem da mi iz očiju izbija oduševljenje, ali nije me briga. Prsti su mi na njima, nježno ih dodiruju i upoznavaju svaki njihov milimetar. Savršena. Usne mi dodiruju te zrele dinje, slast me opija poput ljute rakije. 

 Ona izvije tijelo, a meni hlače eksplodiraju. Svuče mi majicu, pa prelazi prstima po mojim leđima milujući me dok uživam u njoj. Ljubi me tako nježno, dok prelazim dlanovima po njenim vitkim leđima, a njeni prsti pokušavaju da me raspojasaju. Uhvatim je za guzu i izdignem, pa šiknem one hlače skupa s gaćama u nepoznatom smjeru. Ajme meni, pa udari me u čelo zamalo koliko je skočio nesreća jedna. Sloboda zvijerima! Sasvim sam siguran da to sad uzvikuje. Lagano je okrenem i spustim je na krevet. Ljubim joj trbuh, bokove, upoznajem svaku njenu krivulju, svaki oblik prvo prstima, zatim usnama, dok samo raspaljujem vatru u svom tijelu, koja bukti i željno čeka da je ugasi ocean njezina tijela.

– Tako si prokleto lijepa. – šapućem dok prelazim jezikom po njenom vratu, iza uha, a ona se izvija poda mnom.

– I ti si. – kaže pa prstima pređe preko one s lanca puštene živuljke, a o njegovoj reakciji bolje da ne pričam. Samo se namjestim između njenih nogu ne skidajući pogled s njenog pa dopustim sebi da uronim u taj uzburkani ocean i ugasim lavu koja teče iz mog vulkana. Njen uzdah propara zrak, zatim drugi, treći, svaki moj pokret u njoj svega mi produžava mi život za godinu. Veže noge oko mene, pa me još više priljubi uz sebe. Ne mogu. Ne mogu da ne osjećam sreću, da ne osjećam da obožavam svaki komad ove žene u ovim trenutcima. Naši uzdasi odjekuju u mraku sve brže, jače i glasnije, sve dok ne dođe do eksplozije, sve dok mi njeni nokti ne zarežu leđa, dok ne osjetim da sam ponovno rođen po tko zna koji put. Rođen za nju, dignut iz pepela samo da bih bio s njom. Ja sam njen. Zauvijek njen!