🔞BIG BOSS🔞✔

🔞POGLAVLJE 1.🔞

-Hajde, molim te Kristina. Ne želim da zakasnimo već prvi dan.-požurivala sam najbolju prijateljicu.-Taty dosadna si. Ne može se ovakva ljepota postići u sekundi.-govorila je pokazujući na sebe. Ona je moja njabolja i najljepša prijateljica. Bila je vitka i visoka plavuša izrazito plavih očiju. Mislim da nije postojala osoba koja se ne bi okrenula za njom.

-Aime Taty i ti si se sredila. Obaraš.- rekla je dodirujući moju kosu. Ja nisam baš bila osoba koja se uvijek dotjerivala. Ni ne smatram se kao osoba koja je nešto posebno. I meni i Kristini je sedamnaest godina. Uskoro osamnaes. Za svega par mjeseci. Ja sam prosječnog izgleda. Smeđa kosa i smeđe oči. Nešto pisebno? Ne bih rekla.  Ljeto je. Počeli su praznici a moji i Kristini roditelji su zapeli da ovo ljeto poćnemo raditi kako bi si skupili đeparac i pripremili se za praci život. Danas nam je prvi dan na poslu. Zbog toga smo se malo i dotjerale. Tek toliko da ostavimo dobar prvi dojam.

Idemo raditi u firmu prijatelja naših roditelja. Od toga prijatelja sin vodi firmu za nekretnine. Rekli su nam roditelji da si sada skupljamo novce za osamnaesti rođendan. Potrefilo se da smo i ja i Kristina rođene na isiti dan. Jednostavno nije moglo biti bolje. -Evo nas. Ja sam tako uzbuđena. Tu radi Luka... on je direktor markentinga, ako budem imala sreće bit ću njegova tajnicaaa!-govorila je uzbuđeno Kristina.

-Jesi ti dobro? Pa on je stariji od nas 10 godina.-kažem joj a ona se samo nasmješi. Znala sam da će odmah praviti probleme. Ona je bila prva koja je htjela baš ovdje raditi zbog toga Luke. A meni samo ostaje da radim za glavnog šefa. A to me malo brine. Došli smo do njihove sobe za sastanke. -Vi ste došle za raditi preko servisa za učenike?- upitala nas je žena za stolom ispred sobe za sastanke.-Da.-rekla sam pogledajući u nju.

Nije ništa rekla samo nas je odmjerila i okrenula je očima. Pokucala je par puta a onda je se iznutra čuo dubok muški glas, i mi smo ušle. Bila je to veća soba. Duž koje je se protezao veliki stol. Za stolom su sjedjela dva muškarca. Jednog sam odmah prepoznala a za drugog sam predpostavila tko je. Jedan plavkasti muškarac bio je Luka. Imao je vesel izraz lica, a drugi je bio Antoni. Glavni šef. Bio je ...bio je poseban...taman, mračan, a opet te oči...oči su bili plave boje, prodorne...sjedio je i okrenuo se lagano prema nama.

Imao je taj lagani polusmješak. Ali ja se nisam mogla odvojiti pogledom od njega. Kao da mi je očima nešto govorio. Iako sam uhvatila sebe kako doslovno zurim u njega, shvatila sam da to isto on radi samnom. Čak nije ni pogledao Kristinu. Kada sam to shvatila bilo me je i više nego sram. Naglo spustim pogled i zatvorim oči kako bih se sabrala. On je primjetio kako se sramim. Osmjehnuo se još više, a zatim se digao i....i....ii....prišao mi je na svega nekoliko cenitmetara. Stavio je ruke u đepove i gledao me.

Bilo me je sram podignut pogled ali ipak jesam. Moje lice se susrelo s njegovim prsima. Imao je usku crnu košulju koja mu je jasno ocrtavala oblik tijela. Mojim tijelom su prošli trnci. -Zaš šefa gledaš u oči dok ti se obrača.-kaže.  Pogledala sam prema gore, jer doslovno je bio viši od mene za glavu i pol.-Ja...ja oprostite.-kažem gledajući ga. Imao je tako ljepe te oči.-Sjedite djevojke.-rekao je Luka. Ja i Kristina smo sjele jedna pored druge. Kristina nije ništa primječivala zbog toga što je skidala Luku pogledom. Ja sam sjela nasuprot Antonia.

-Djevojke, drago nam je da ste došle, i da želite saznati više o ovom poslu. Ja sam Luka direktor marketniga, a ovo je Antoni. Glavni šef, ili kako ga mi od milja zovemo Big Boss.-našali se Luka. Pogledam u Antonia a on...on već gleda u mene. Brzo spustim pogled. -Dakle ovako bit ćete nam osobne asistentice. Svaka kod jednog. I pomagat ćete nam u poslu i tako dobiti uvid u to ćime se bavimo.- i dalje je govorio Luka dok je Antoni gledao u mene. Koji put bi nam se pogledi susreli no ja sam to pokušavala izbjeći.

-Ovaj i mi smo se podjelili, Kristina ti ćeš...-krenuo je govoriti Luka.-Ti ćeš raditi za Luku, a Taty ti ćeš za mene ...-ubacio se Antoni i dalje gledajući me. Luka ga je sumljičavo pogledao, kao da ga nešto ćudi a zatim je kimnuo s glavom i nasmješio se. Kristina samo što nije pala sa stolice. Ispod stola me je primila snažno za ruku. Htjela sam vrisnuti.-Sada ćemo vas odvesti svaki u svoj ured i reći vam daljne informacije.- rekao je Luka a zatim je svaka krenula za svojim novim šefom. Bilo je čudno pratiti Antonia. Nisam znala što da očekujem dalje.

-Sjedi.- rekao je kada smo došli u njegov ured. On je sjeo za svoj stol, a ja sam sjela na foteljicu ispred stola. -Koliko godina imaš?- upitao me je. -17. Uskoro 18.- rekla sam. Kada sam to rekla stisnuo je čeljust.-Dobro, ovako sada ću ti dati neki raspored koji trebaš obavljati kao moja asistentica.-rekao je a ja sam izvadila mali blok i olovku.

-Kao prvo...dan započinjem trčanjem u 5 sati u jutro. Tako da je tvoja obaveza dočekati me s doručkom u 6. Nakon toga mi za vrijeme doručka daješ izvještaj o tekućem danu i mojim obvezama. Nakon toga idemo u firmu, gdje slažeš sastanak samnom. Nakon sastanka imas pauzu za ručak. Onda slažeš raspored za sljedeći dan. I tako sve ponavljaš.-rekao je. Ja sam sve zapisala.-Ovaj za vaš doručak...gdje da ga napravim?- upitam ga pomalo zbunjeno.

-Kod mene kod kuće. Zar je to neki problem?-Upitao me je. -Kod vas? Ja moram u 5 doći kod vas da vam do 6 spremim doručak?- upitala sam. -Da. Imam tvoju adresu poslat ću vozaća po tebe, nećeš morati plačati taxi.- kaže kao da me podcjenjuje.- Pa nisam poludila da radim u takvim uslovima.-kažem krenući se dizati. -Ako odeš bit će veliki problem.- samo je zarežao na mene.-Oprostite gospodine ali ja zbiljan nisam za ovaj posao.-kaže pokušavajući biti pristojna.-Žao mi je lutkice ali ugovor na par mjeseci je podpisan...nemožeš me se riješiti ni da želiš.-sjedio je i smješkao se bezobrazno.

Ja sam se svejedno digla i krenula sam prema vratima. A on je se u sekundi pojavio ispred mene. Zatvorivši vrata.-Šta to radite?!- upitala sam sad već uplašeno.-Šta ja radim?! Šta ti radiš?!- upitao me sada kao da je bjesan.-Ja ništ...ništa...-pokušala sam se smiriti da ne zaplačem.-Od trena kako si ušla u sobu za sastanke provociraš, glumiš dobru curicu, a ne znaš kako to pali ovu zvjer u meni...- govorio je mirišući mi kosu. Skamenila sam se. Nisam mogla vjerovati da to govori.-Suzdržavam se...ali ova koža mi je pre tjesna.-govorio je pod zube.

-Molim vas, pusti te me.-kažem već na rubu plaća.-Hajde mala...zar još ne shvačaš da si osuđena raditi za mene. A ako odviješ reću da sam ti dao otkaz zbog toga što si na mene gledala kao na seksualan objekt.  A i sama znaš da će mi vjerovati prije nego li tebi. Mislim normalno je to zbog toga što si sad u tim godinama kad će ti se svidjeti neki muškarac.-govorio je. Mrzila sam ga zbog toga što je bio u pravu.-Ali za sada imaš sreće Taty. Ne brini neću te ni dotaknuti na neki naćin dok ne navršiš 18. Stpit ću se par mjeseci.- rekao je. Mene je bilo strah. Zbilja jako.

- A sada ćeš otići kući, a u jutro se vidimo prema rasporedu. Jesam li bio jasan?- upitao me je ovoga puta unoseći mi se u lice. -D...da.-jedva sam rekla. Pomilovao me je po licu a onda me je pustio. Jedva sam dočekala da zbrišem. Kristina me je već čekala. Bila je preuzbuđena zbog Luke da nije ni primjetila da samnom nešto nije uredu. Odmah mi je počela prepričavati svoje doživljaje. Čula sam je što govori ali je nisam slušala. Uglavi mi je bilo samo šta mogu očekivati od sutrašnjeg dana?