23

11.8K 649 41
                                    


U životu se nisam više zabavljala za doručkom. Dogan i Mustafa se žale na glavobolju, deda ćuti kao njemu nije ništa a mama i gospodin Hasan gledaju samo u svoje tanjire, on ponekad podigne pogled ali ona? Mama je propala u zemlju. Hm, moraću ozbiljno da popričam sa njima, posebno. Nekako kao doručkujemo i deda i mama odu, gospodin Hasan je imao hitan sastanak, Mustafa se vratio u krevet a Dogan je ostao da mi pravi društvo.

- Preterali smo sinoć.

- Nemaš pojma – nasmejem se.

- Nemam pojma šta se dogodilo.

- Nemaš.

- Šta?

- Reći ću ti nešto ali ne smeš nikome reći.

- Šta?

- Obećaj.

- U redu.

- Zatekla sam jutros tvog oca i moju majku u krevetu, gole.

- Spavali su zajedno? – ustao je.

- Pa bili su goli, sigurno nisu igrali šah.

- To je . . . – nije znao šta da kaže,

- Šokirajuće, moj otac nije izlazio sa ženama od smrti moje majke.

- A odakle ti to znaš? Živite u različitim gradovima.

- Ali tvoja majka . . . mislim oni su naši roditelji.

- Da.

- Pa njihovi su životi na kraju krajeva, mogu da rade šta žele – izvalio se.

Ne mogu da verujem, pa njega boli uvo, u početku se šokirao ali sad . . . Izgleda da ću ja ovo morati da rešim.

. . .

Ja sam žena na misiji. Pre nego što se vratim u Istanbul sa Doganom moram da popravim sve što ne valja u mojoj porodici, ne želim da brinem. Zato organizujem sastanak. Normalno svi su mi izašli u susret.

Dogan i ja stižemo poslednji, on naravno pojma nema šta se događa ali kad je ugledao naše roditelje, moje sestre i svog brata počeo je da konta.

- Azra . . . – gleda me popreko.

- Nemoj tako da me gledaš.

- Dobro veče porodico – obratim se svima. Mama bledi.

- Slavimo nešto? – pita Mustafa.

- Dogan i ja moramo nešto da vam saopštimo.

- A to – Rejan je odahnula.

- O da.

Naručimo piće i večeru da ubijem prvo tremu.

- Pa – pričistim grlo.

- Mi se vraćamo u Istanbul.

- Zaista? – moja sestra je namestila facu.

- Tako je – Dogan odgovara.

- Mene posao čeka već duže vreme a Azra počinje sa radom na projektu naredne nedelje – dodaje i ljubi me u ruku.

- Pa srećno – Rejan se smeje.

- Da, želimo vam sreću - Mustafa se pridružuje.

- I ja, sad imate svoju porodicu i razumem – Benu me hvata za ruku. Moja sestra.

- Imate pravo da živite život kako želite – gospodin Hasan je ljubazan.

IsprošenaWhere stories live. Discover now