24

7.2K 213 0
                                    

Budim se u toplom krevetu tapkajuci po njemu da vidim je li tu, potom otvorim jedno oko da se uvjerim da nije u sobi... Blago se ispravim jer ocigledno ovaj covek zna sta radi i kako da uziva u zenskom tijelu. Soba je u haosu, ali dorucak je bio postavljen. On nije ovde...
Gde je kajanje Nedo? I zasto ga nemam? Pogledam se u ogledalo, dok moje tijelo mirise na njegov parfem..
Pokupim svoje mokre stvari, usporeno hodajuci.
Njegov telefon bio je na stolu,iskoristim da pogledam koliko je sati.
15:32.... Celo jutro sam prespavala i ovo sto jedem nije dorucak vec rucak.
-" Boze..."

Uzdahnem glasno i malo nervozno,mozda bi bilo lakse da vidim njegovu reakciju. A ovako, sad samo mogu da razmisljam kako ce dalje da tece nase druzenje...

-" Nedo!!"

Lupanje na vratima me trgne, te brzinski otvorim.

-" Viktore sta se desilo,cija je to krv!?"

Vrisnem jer je njegova majica sva crvena.

-" Stefanovi ljudi su saznali gde smo, pucali su u Lava! Pakuj se brzo, moramo kuci!"

-" Gde je Lav?"

Izgubim ravnotezu, te se pridrzim za kvaku od vrata.

-" Bore mu se za zivot, pakuj se Nedo ne smijemo vise ni sekund ovde."

-" Necu! Idemo gde je Lav brzo!"

-" Nema sanse, Jakove dodji!"

-" Slusajte me obojica ili idem kod Lava ili ne mrdam iz ove sobe!"

Proderem se.

-" Idemo kod Lava, samo se brzo spremi."

-" Odmah sad!"

Istrcim iz sobe, dok me on istim tempom prati. Otvorio je vrata od auta, te krenemo bez Viktora.

-" a on?"

-" Spakovace vase stvari..."

-" Gde je ranjen?"

Pitam preplaseno, dok Jakov odmahuje glavom.

-" Ne znam, znam samo da mu se bore za zivoti da smo pobili 3, dok su 2 lika ostala ziva."

Ruke su se preznajale, a onda shvatim da se vozac parkira na aerodromu.

-" Jakove ne zelim! Molim te vozi me kod njega! MOLIM TE!"

Ne shvatam zasto ali suze su mi tekle nenormalno, dok on konacno pogleda u mene.

-" Ako Lav prezivi ovo ubice me zbog ovoga... Okreni ka hitnoj!"

Vozac, izadje sa parkinga i nastavi da vozi.

-" Obecaj mi da ces da kad ga vidis bez svadjanja krenes sa mnom kuci."

-" ocu."

-" Obecaj!"

-" Dodjavola sa obecanjima, obecavam!"
I dalje nisam smirila svoje suze...

-" Obecanja u nasem krugu su velikog znacaja, i ne obecavamo ono sto ne mozemo da ispunimo, Lav ce biti dobro, uspjece da prezivi..."

Nauči me voljeti Where stories live. Discover now