26

7K 216 0
                                    

* VIKTIROVA PERSPEKTIVA*
Tapsem Jakova po ramenu, a on odmahuje glavom.

-" Imali su nesto, sad sam siguran..."
Pogledam u nju koja uzima kafu sa aparata i klimam potvrdno glavom.

-" Mislim da ces ti kao njegova desna ruka da ga urazumis kad se probudi. Siguran sam da je voli, a ona je to dokazala svima nama..."

Jakov opet odmahuje glavom.

-" Znas i sam sta ce se desiti kad se probudi, Lavu je jedino bitno da je sigurna, a sa njim ne da nije sigurna vec joj je zivot o koncu. Bas zbog ovoga u Grckoj."

-" Jos je podvukao bratska ljubav, ceni mi kad mu bude bolje necemo imati 2 minuta slobodna jer je presao preko svoje rijeci."

Zakukam, a on me udari po ramenu sakom.

-" Nas sef je cijelo jutro odsutan bio, kretao pa se vracao... Znaci da ipak umije da voli. Brajan je mrtav, a svu sigurnost joj moze dati Lav Jakove on zasluzuje srecu i ona. Kao vatra i voda su, a opet savrseni.

-" Mogu li bar da budem tu dok se ne probudi?"

Njen glas mi je zvucao slomljeno, sve bih dao da ostane sa nama,jer koliko znaci nama znaci i njoj. Svi smo je zavoljeli kao da je clan nase porodice ali Lav je bio jasan jos kad smo je doveli.

-" Moramo da krenemo, javi nam sve novosti"

** NEDINA PERSPEKTIVA**

Sati i dani kao godina, kuca je tiha jedva da se Marija cuje po nekad, ne mogu da citam, svako malo gledam u telefon. Ranije bih pozvala bilo koga da me spasi, a sad cekam Viktora da zove.
Vec 10 dana ponavlja isto...

-" Sta su rekli?"

-" Prebacice ga kod nas, stanje je stabilizovano. Ali jos se ne budi sto plasi doktore."

Kazem potisteno, a Marija me zagrli

-" Djubre bezoajecajno i prase bez emocija ce biti dobro..."

Oraspolozila me je i ovaj put...

Telefon pozvoni, te kad ugledam Viktor odmah se javim.

" Alo, kako je?"

" Probudio se junak... Dobro je, dobio je sve za bolove sjutra dolazi kuci..."

" Kako su ga pustili?"

" Kako smo doktoru pistoljem mahali da ga pusti... Nista se nije promenio i dalje nareduje i cangriza"

Osmeh mi zatetura na licu

-" Odmah je pitao gde si.. moram da idem, trazio me je unutra"

Srce zaigra, a crvenilo ubije na lice kao nista.

-" JAKOVE BUDAN JEEE!!"

Nauči me voljeti Where stories live. Discover now