Osma glava - Nemi bes

105 6 1
                                    

*Tri dana kasnije*

Moj POV

Vraćam prvu sliku svojih roditelja sa mnom na noćni stočić i ustajem sa kreveta.

Budi siguran da ću pronaći onog ko te je ubio...

Zatvaram vrata sobe te silazim u kuhinju na doručak.

Ja:Dobro jutro...

Majka užurbano uzvrati pozdrav pa sedne na svoje mesto.

Ja:Zašto si tako uzbuđena?

Odmahne glavom krišom se smešeći dok je gledam.

I:Zašto da ne budem? Moj sin je u organizaciji, napreduje...

Sada joj se osmeh razvije od uva do uva. Nastavlja da me gleda namrštenog.

Ja:Nisi se tome radovala kad sam ušao u organizaciju. Kriješ nešto od mene.

To čak nije zvučalo ni kao pitanje, više kao upozorenje da mi kaže šta se dešava. Svejedno ću to saznati od nekog iz kuće, bilo bi bolje da mi ona kaže.

Natalija sva srećna ulazi u trpezariju sa čovekom koji nosi buket u rukama.

N:Stigao je prosac..!

Otvaram usta blago, širim zenice i gledam kako Ingvildin osmeh spada. Ustaje od stola, rukama popravlja haljinu i gleda u mene.

Ja:Prosac? Šta?

I:Pričaćemo...

Odgovara mi i postavljam dlan ispred njenog lica. Ne želim... Ne želim ovo da slušam, ne želim da znam... Zapravo želim da znam, ali ne želim da mi ona kaže...

Ja:Natalija objašnjenje.

Oblizujem usne i molim se da nije onako kako sam čuo. Žena koja stoji pored mene je moja majka, ona koja i dan danas žali za ocem kog sam izgubio, preda mnom se zaklela da ćemo se zajedno osvetiti za njegovu smrt, pre samo tri dana! Je li toliko teško da poverujem u ovo što gledam? Ingvildin osmeh u zadnjih par nedelja, promene raspoloženja, česti izlasci iz kuće... Je li moguće da sam sve vreme mislio da ide da vodi organizaciju, da popunjava papire, daje zadatke...? Je li moguće da mi je rrkla da ćemo se osvetiti jer oseća vrstu sažaljenja prema mom ocu?

N:Nije lepo pred gostom...

Pokaže očima na čoveka pored nje. Iznervirano sam stegao pesnice do te mere da nisam ni shvatio kad su mi šake pocrvenele, a vene iskočile.

Ja:Natalija!

X:Ti si sigurno Mihajlo, ja sam...

Ja:Boli me kurac ko si ti!

Vičem na njih i sklanjam se od Ingvild koja pokuša da me uhvati za ruku.

I:Mihajlo! Nemoj!

Šta? Šta radim?

Svukao sam stolnjak u sekundi, pa sva jela koja smo trebali da pojedemo za doručak završe na podu.

X:Bilo bi dobro da se smiriš! Rastužuješ majku! Ljutiš je!

Ljutim je? Rastužujem? On se to meni obraća?

Ja:Začepi... Skloni se od mene!!!

Šta to doživljavam? Da li se moje emocije vezuju za ljubav prema ocu koju je majka izdala, ili za majčino nepoverenje da mi kaže nešto ovakvo?

Nepoznati čovek, stranac spojenih obrva mi prilazi i viče. Ima li prava da viče? Ne čujem ga ali vidim da pomera usta. Dovoljno je blizu da koristim priliku da ga udarim glavom o glavu, zadam udarac među noge istom brzinom i nateram ga da se skupi. Sada mi je pred očima Ingvild koja verovatno viče, ali ni nju ne čujem. Sporo zamahuje rukom ka meni, zaustavljam je i guram u stranu, opet se preči između tog tipa i mene. On ustaje i sklanja Ingvild, namiguje joj i smeši se ispred mene što me još više ljuti. U prostoriju sada ulaze Goran, Bojan i Fiona, a on se okreće da vidi ko je. Najveća greška.
Obaram ga dole i pesničim. Njih petoro nisu mogli da me odvoje od...maminog prosca koji ubrzo gubi svest. Nalazi se u lokvi krvi, na kraju osećam Hugoove ruke oko mene. On me odvaja od njega i izvlači u hodnik. I dalje ništa ne čujem, a mislim da polako gubim vid...

Bez želje da gledam nemo u Huga i gubim svest koristim priliku da se uspenjem uz stepenice. Nisam shvatio kada, ali na kraju hodnika sam video Natalijinu plavu kosu. Možda je to baš ono što mi je trenutno potrebno. Žensko telo da se na njemu iskalim.

Plavuša zatvara vrata svoje sobe za mnom. Ne gledam šta radim i koristim priliku da sednem na krevet, ruke smestim u kosu a laktove naslonim na kolena tako držeći kakav takav položaj da se ne bih srušio.

Ne znam da li bih čuo svoj glas da progovorim, ali zato osećam dodire. Natalija mi masira ramena da bi me opustila. Nalazi se iza mene, naslanja me na sebe dok ruke smeštam iza njenih leđa. Otvaram oči pa gledam u ogledalo naspram sebe. Još uvek je obučena, a i ja sam. Koristi priliku da mi mrsi kosu prstima, ljubi me po vratu, ježim se a ne mrdam.

N:Ne budi tolika devica...

Tiho mi šapuće na uho, shvatam da je čujem pa mi toliko lakne. Drugu ruku mi zavlači pod majicu. Sporim pokretima noktiju kreće se napred i dolazi mi do ruba trenerki. Preko njih ga stegne da uzdahnem, pa osetim da mi liže i gricka levo uho.

N:Sviđa mi se...

Polako sklanjam ruke s kreveta pa ustajem skidajući majicu, a potom trenerke. Da nisam ovoliko besan ne bi mi palo na pamet da uđem u Natalijinu sobu, a tek da se skinem pred njom. Odmerava me kroz trepavice, sporo otkopčava belu košulju i izdiže se da skine elegantno pripijenu crnu suknju koja joj prekriva butine. Ubrzo mi otkrije krupne okrugle grudi, koje skoro da su ispadale iz brusa. Ustaje te baca svoje stvari na pod i okreće se oko mene da bih video kakva je. Natalija je u svojim kasnim tridesetim izgledala bolje od većine dvadesetogodišnjakinja koje sam poznavao. Staje ispred mene, sada bez grudnjaka pa mi pokazuje oblinu svojih grudi koje i sama gnječi jednom rukom.

N:Želiš li da dodirneš?

Osećam napaljenost u njenom glasu, približava se, obmotava mi ruke oko vrata, čeka moj potez. Privlačim plavušu bliže sebi, hvatam je za kukove i podižem na sebe. Nogama je pritisla moju zadnjicu, tako da sam kroz bokserice mogao da osetim vrelinu njenog međunožja, pa sam, kada se najmanje nadala, stavio sisu u usta. Svakim snažnim uvlačenjem Natalijinih bradavica, osećao ssm ds me jako povlači za kosu. Duboko je disala, uzdisala i uvijala mi se u krilima, sve dok je nisam spustio na krevet. Nije mi dala da ustanem s nje, već mi ruke nameštala na svoje grudi i davala signale kako i šta treba da gnječim. Trljao sam joj bradavice, jako povlačio i puštao, usne su mi klizile do vrelog stomaka, pa sve niže dok nisam osetio najvreliji deo ženskog tela. Spustio sam jezik na Natalijin klitoris i zasisao ga. Momentalno ssm čuo njene, ne tako prigušene vriske, čupala me je, a ja sam besno sklanjao ruke s kose.

Zenice mi se rašire na samu pomisao na onog čoveka. Prosac? Došao je da prosi moju majku? Bes mi se opet vraća, i sve je veći!

Sklanjam se s Natalije, grubo svlačim gaće sa sebe, cepam njene pa u najbržem trenutku zaranjam u nju. Uzdasi i vrisci su ispunjavali sobu, praznim se u ženskom telu i osećam se dobro. Bes me polako popušta kads ne razmišljam o tome, ali slika mi je stslno pred očima, i zato ubrzavam tempo, slušam Natalijine prljave reči i izlazim iz nje kada sam na samom vrhuncu. Mislio sam da ću izdrkati na samom kraju, ali ga ona grabi i stavlja u svoja usta. Blago ga je drkala jednom rukom, sisala, dok sam joj ga nabijao do samog korena toliko da sam bio siguran da se guši u kurcu.
Obilno sam svršio za svoj prvi put, plavuša je sve progutala, pa i prste oblizala dok sam oblačio trenerke.

N:Je li frustracija nestala?

Upita opet se smeštajući iza mene. Sisama se pripijala za moja leđa, ljubila ih i uzdisala bez potrebe. Ustao sam s kreveta, pa još jednom pogledao u Natalijino nago telo.

N:Definitivno moramo ovo da ponovimo... Tako mlad, a opet tako savršen...

Ja:Vidimo se.

Dobacim pre nego što izađem iz sobe. Sa majicom i boksericama u rukama kretao sam se ka kupatilu u svojoj sobi, da isperem sav znoj hladnom vodom u nadanju da će konfuzija u glavi da nestane.



Paaa evo mene ooopet 🤣🤣🤣
Kako ste, sta ima? Verujem da niste ocekivali ovakav nastavak, ali verujte mi da ce biti od velike koristi za napredak price 🤣😂😂😂😂😂
Uzivajte! 🧡🧡🧡

Život bez njega - Treća sezona priče "Ne zaboravi me" - Završenaحيث تعيش القصص. اكتشف الآن