VIII poglavlje

3.9K 148 0
                                    

Dok je on samouvereno hodao ka izlazu, njegova neznanka je opčinjeno gledala njegovu lepotu. Bio je toliko zgodan da je opčinio ceo klub.

Visok sa crnom kosom i plavim očima koje su činile takav kontrast. Toliko je žudela za njegovim pogledom. Mislila je u sebi, kada bi me bar jednom pogledao. Nije bila ni svesna da je podjednak utisak i ona ostavila. Bio je izuzetno visok, mogla je da se kladi da je visok bar 2 metra. Sliku su ulepšali i mišići koji su kod njega bili i te kako prisutni.

Njegov hod je bio tako odmeren, proračunat, elegantan. Ostavio je takav utisak da je prvi put u životu poželela da ga upozna. Nikada u svom životu nije poželela da upozna nekog muškarca. Držala je distancu, i ako se jednom prevarila i u svoj život pustila pogrešnog čoveka.

Nije bila oduševljena samo zbog fizičkog izgleda koji je bio perfektan, bila je svesna da i on ima malene nesavršenosti. Htela je da ona bude ta koja će otkriti sve njegove mane. Bilo je nešto čudno u vezi njega. Plave oči koje su potsećale na hladnoću su privlačile posebnu pažnju.

"Hejj, gde si odlutala?" Nastavak sanjarenja je prekinula njena najbolja drugarica.

" Nije bitno, uživaj." Nasmejala se njenim najlepšim osmehom i u glavi je već tražila  izgovor koji će je spasiti ovog kluba.

" Opusti se, zajedno ćemo naći neki posao. Sada samo uživaj. " Dodala je njena najbitnije drugarica. Ovog puta nije mislila o poslu, ovog puta je mislila o muškarcu koji je opčinio klub samim dolaskom.

***

Dok je neznanka smišljala izgovor kako bi što pre izašla iz kluba, Aleksandar je stigao kući.

Bio je umoran, većinu dana je proveo na poslu, san bi mu sada tako dobrodošao.

Umoran od posla, nestrpljivo očekujem odlazak pod tuš a odmah zatim i konačni odlazak u krevet. Dok otključavam stan čujem Miin plač i odmah mi je jasno da od moje potrebe za snom ostala je samo potreba.

"Mama, šta je bilo? Koliko dugo već plače? Mogla si da me pozoveš." Uzimam Miu i krećem da šetam. Volim ovaj osećaj kada se umiri nakon 5 minuta. Osećam kao da smo se povezali.

"Malo pre je počela da plače. Nije to ništa strašno. Sve male bebe su takve." Odvratila je majka svom sinu. Bila je ponosna i srećna. Do sada je mislila da svog sina nikada neće videti u ovoj ulozi ali na njenu sreću to nije bio slučaj. Znala je ona odlično kakav je njen sin i da uživa u svim pogodnostima koje ima zahvaljujuci svom poslu. Ali opet je mnogo srećnija jer više nije sam.

Moja malena Mia je uspostavila svoj ritam danju spava, noću plače. Pokušavam da izdržim i moj i njen ritam ali kako vreme prolazi sve je teže. Dve nedelje nisam spavao.

"Molim, Sonja?" Taman kada sam nakon dužeg vremena uhvatio priliku za spavanje pozvala me je moja sekretarica.

"Izvinjavam se ukoliko sam Vas probudila gospodine. Samo sam htela da Vam javim da sam Vam ostavila svoj zahtev za otkaz na vašem stolu. Hvala Vam na saradnji ali zbog privatnih razloga moram da podnesem ostavku."

Da li je moguće da se u roku od mesec dana sve poremeti. U firmi sam taman sve sredio i krenulo je super, onda je u moj život ušetala Mia, sada je najbolja sekretarica podnela ostavku, potreban mi je odmor.

" Gospodine, da li ste tu? " Bože, zaboravio sam da nisam ništa odgovorio Sonji.

"Da, da. U redu je. Isplati ćemo ti poslednju platu i možeš slobodno da ideš. Zahvaljujemo ti na saradnji." Odgovorio sam pre nego sam prekinuo poziv. Ne želim da pravim probleme, do sada je svoje obaveze izvršavala u datom roku, tako da nema potrebe za otkaznim rokom.

"Prijatan dan, gospodine. " Ljubazno je dodala Sonja pre nego što sam spustio slušalicu.

Biće sve osim prijatnog dana.

________________________________

Život je kocka 🔚Where stories live. Discover now