XXVI poglavlje

2.9K 124 0
                                    

Prvi zraci Sunca se probijaju kroz roletne. U polutamnoj sobi kao da traže svoje mesto. Polako otvaram oči i pogledom sada već jasnije razgledam Aleksandrovu sobu. Tako jednostavno je uredio, ali sve je tako skladno.

Oduševljena sam njegovim krevetom. Nakon što sam sinoć prekinula poljubac htela sam što pre da odem ali me je Aleksandar sprečio.

Nisam se previše bunila jer sam svesna da nisam sigurna. Ne znam šta Andrija može da uradi jer ovakvog ga nikada nisam videla. Udubljena u svoje misli nisam ni primetila kada je Aleksandar ušao u sobu. Jednim pogledom na njegovo telo shvatila sam da uopšte nisam trebala da gledam. Ovo je prvi put u životu da vidim muškarca u ovakvom stanju.

Oko svog struka imao je samo peškir. Brzo sam tražila izlaz iz ove situacije ali ništa mi nije padalo na pamet.

Aleksandar je samouverenim hodom krenuo ka krevetu. Video je borbu a i stidljivost u njenim očima. Nije razumeo njeno ponašanje. Pretpostavljao je da joj nije prvi put da vidi muškarca koji je upravo završio tuširanje. Oboje su znali da decu ne donose rode. A igrom slučajnosti oboje su imali po jedno dete. Aleksandru ni najmanje nije smetao njen sin osim činjenice da Helena još uvek ništa nije pričala na tu temu.

Nije hteo da žuri. Kad god bi krenuo u tom smeru razmišljanja samo je potsetio sebe da previše žuri.

Dok je hodao ka Heleni, razmišljao je koliko je božanstvena. U njegovoj majici koja je bila dovoljna da prikrije samo intimne delove budila je u njemu pećinskog čoveka. Nadao se da će se Helena uskoro opustiti.

"Dobro jutro." Sa osmehom je Aleksandar izgovorio dok je od Helene uzimao poljubac.

"Savršeno jutro." Promrmljala je Helena dok je uzvraćala Aleksandru poljubac.

"Prelepa si, Helena."

"I ti si, Aleksandre." Sa neizmernom srećom odgovorila je Helena. Do sada joj niko nije upućivao komplimente. Sa Andrijom je bila u vezi malo više od godine, ali nakon raskida je shvatila da joj je Andrija samo uništavao život, samopouzdanje...

"Šta želiš za doručak?" Tako je htela da joj svako jutro počinje ovako. Aleksandar. Mia. Doručak. Posao. Uživanje. Vapila je za porodičnom harmonijom.

"Naručio sam nam doručak u obližnjem restoranu. Trebao bi svakog časa stići."

"Mogla sam i ja da pripremim nešto. Stvarno mi nije problem."

"Ne želim da se mučiš. Uživaj. Postavićemo zajedno kada stigne već pripremljen doručak, to je sasvim dovoljno."

Prvi put je Helena započela poljubac. Želela je poljupcem da pokaže Aleksandru da i ona želi da se bori za njih. Svesna je da je tek na početku, ovo je realan život biće puno prepreka, ali kada su zajedno mogu sve.

Opkoračila je Aleksandra i prepustila se u potpunosti. Svoje ruke pomicala je po Aleksandrovin nadlanicama do ramena, skliznula je oko njegovog vrata grleći ga.
Aleksandar je svoj dlan iz njene kose spustio do njenih leđa, postepeno je stigao do njene zadnjice. Polako ju je uhvatio i podigao na sebe.

Helena je osetila da je ovo njihova granica ovog dana. Još uvek nije bila sigurna. Ujedno nije smela da se prepusti vodama u kojim do sada nije plivala. Lepo joj je sa Aleksandrom, verovala je da će uskoro steći i poverenje u njega. Zato je bez žurbe istraživala svoje granice sa njim. Njihove uzavrele strasti prekinulo je zvono na vratima. Primetila je da je Aleksandar napaljen, pritom je i polu go. Najbolje je da ona otvori vrata.

"Pogledaću ja ko je. Ti možeš da se obučeš do tada će i doručak stići."

"Verovatno je to isporuka. Idem da se obučem i dolazim." Još jednom je na brzinu poljubio pre nego što je Helena otrčala. Neko je uporno zvonio zbog njegove upornosti Mia može svakog trenutka da se probudi.

U Aleksandrovoj majici krećem da otvorim vrata, zaboravila sam novčanik.

" Helena, novčanik je u sakou. Zaboravio sam da ti kažem."

"Uzela sam moj, ne brini."

"Helena uzmi moj." Dok se sa Aleksandrom prepirem u hodu, dostavljač verovatno ludi.

Otvaram vrata ali ispred vrata nije dostavljač. Ispred vrata stajao je Petar. Kada je mene ugledao bio je prvenstveno zbunjen ali se brzo dozvao sebi.

"Ćao, Helena." Izgovorio je dok mi je sa osmehom na licu uputio jedan prijateljski zagrljaj.

"Ćao Petre. Uđi." Sklonim se sa strane kako bi mogao da prođe.

"Aleksandre imaš posetu!" Istog trenutka se setim da polugola stojim ispred Aleksandrovog najboljeg druga. Mislim da je najbolje da se što pre sklonim. Ispala je krajnje neprijatna situacija.

"Smesti se odmah dolazim." Požurila sam ka spavaćoj sobi, da bih se što pre upristojila.

Dok sam se presvlačila Aleksandar je upao u sobu.

"Ups. Izvini mislio sam da si u kupatilu." Vidno iznenađen brzo je promrmljao.

"U redu je. Završila sam svakako."

"Dođi." Poljubio me je zatim je izašao iz sobe.

Kada sam se napokon upristojila krenula sam ka dnevnoj sobi. Petar je odmah krenuo o veselim temama tako da ni u jednom trenutku nisam osećala napetost kao što bi to inače bio slučaj.

Dalji razgovor prekinulo je zvono na vratima. Ovo bi trebalo da je dostavljač.

"Otvoriću ja."

"Helena, moj novčanik."

Samo sam se nasmejala i krenula ka vratima. Hvala Bogu ovog puta je dostavljač. Aleksandar je naručio i više nego što možemo nas dvoje da pojedemo.

"Skuvaću nam kafu. Petre kafa?"

"Da, može. Hvala Helena."

Dok su Petar i Aleksandar pričali, skuvala sam nam kafu i postavila doručak. Nadam se da je i Petar gladan jer je ovo previše hrane.

Doručak je bio prijatan. Petar je delovao skroz okej. Tokom razgovara potsetio me je na moju Nevenu. Mislim da bi bili savršeni par iako već mislim da postoji mogućnost da već jesu.

Razgovor je prekinula Mia.

"Idem ja po nju, vi nastavite da doručkujete."

Presvlačila sam Miu kada je Aleksandar došao.

"Moramo uskoro da krenemo na posao. Imam sastanak sa bitnim klijentom. Nakon toga moram do gradilišta. Da li možeš da pripaziš Miu dok ja završim sve obaveze?"

"Naravno da mogu, nije mi nikakav problem. Ona je svakako mirna. Ne brini."

"Idem da se presvučem i krećemo. Svratićemo i do tvog stana nakon posla, bićeš kod mene do srede." Svoj govor je zapečatio poljupcem tako da nisam imala vremena da se bunim.

Sigurna sam da ću mu posle mesec dana dosaditi. Nakon neslavnog događaja u klubu, nisam spavala u svom stanu. Sigurnija jesam ali glupo mi je da svakog dana spavam u Aleksandrovom stanu.

___________________________________

Život je kocka 🔚Where stories live. Discover now