2. Poglavlje

1.6K 94 39
                                    

Oups ! Cette image n'est pas conforme à nos directives de contenu. Afin de continuer la publication, veuillez la retirer ou télécharger une autre image.

TRI GODINE RANIJE

Oups ! Cette image n'est pas conforme à nos directives de contenu. Afin de continuer la publication, veuillez la retirer ou télécharger une autre image.

TRI GODINE RANIJE

Prolazim pored vile koja izgleda usamljeno od spolja. Polako hodam niz ulicu i gledam u svaki prozor ne bih li videla ono za čim tragam. Ovo nije obična vila. Ovo je dom dvoje mladih i zaljubljenih ljudi. Žene kojoj u svemu zavidim i muškarca koji čak nije ni svestan da jedna tinejdžerka ovoliko razmišlja o njemu. Maštam da jednog dana budem baš kao ona i da pored sebe imam muškarca nalik njemu.

Toliko dugo osećam ovu prazninu u sebi, ne pripadam ovde. Kako starim, pitanja mi postaju komplikovanija, a Pavelu su odgovori nerazumni. Ne znam ko mi je majka, ali razmišljam o njoj svaki dan i pitam se, da li je slična ovoj ženi kojoj se divim? Da li imaju neku sličnost? 

Vidim njihovu ljubav i priželjkujem istu.

Vidim tela koja se otiskuju jedno uz drugo i poklapaju kao da su konačno našli izgubljeni deo.

Vidim ruke koje klize po koži, prste koji dodirom naježe svaki deo tela.

Ne čujem, ali osećam njeno zadovoljstvo. Stenjanje i način na koji se steže pre pucanja od zadovoljstva. Način na koji on ljubi njen vrat i obeležava svoju teritoriju. Srećni su. 

DANAS

U velikom jeku spremanja sam totalno zaboravila da nazovem svoju prijateljicu Viktoriju i konačno joj ispričam kako se moj život menja i to na bolje! Obukla sam kratku plavu haljinu koja je bila kao stvorena za moju figuru. Iskazala je moj struk i prekrila sve nesavršenosti. Baš onako kao što sam zamislila.

"Dakle...? Kako je bilo sa tvojim šarmantnim pevačem?" Viki se nasmeje.

"Molim te, prestani... I sama znaš da sam tamo samo zbog tebe otišla!"

"Ah, da... Zaboravila sam da si ti ona devojka koja će radije stajati u uglu i čitati knjigu na koncertu!" Ovo nas obe nasmeje.

"Viki... Ne znam šta želiš da čuješ od mene. Imam samo jednu dobru vest, a to je da mi je Pavel konačno dopustio da izađem negde bez onih pratećih dvorskih luda!"

Njegova u tajnostiOù les histoires vivent. Découvrez maintenant