26. Poglavlje

612 45 23
                                    

Pomislila sam da je sve gotovo, da sve jednom dođe kraju, a onda je tako i bilo

Ups! Gambar ini tidak mengikuti Pedoman Konten kami. Untuk melanjutkan publikasi, hapuslah gambar ini atau unggah gambar lain.

Pomislila sam da je sve gotovo, da sve jednom dođe kraju, a onda je tako i bilo. Svaka moja patnja bila je završena na neki način... Imala sam dve jake osobe uz sebe, šta je moglo loše krenuti? Osećala sam se slobodnom posle toliko godina, ali moja sloboda se ubrzo zamenila strahom. Znala sam šta sam obećala Marselu, a to je da ću biti njegova. Poznajem ga i znam na šta je sve spreman, a to je sve na šta ja nisam. Pavel ne sme saznati za Leona i mene, makar ne sad.

I upravo je to nešto što moje strahove vraća. Marselu neće teško pasti da oda svaku moju tajnu, sve što mi je godinama činio, a Pavel će bez oklevanja ubiti obojicu. Muškarca koji me je iskoristio i muškarca koji mi je slomio srce ostavljajući me bez razloga.

***

"Hoćeš li mi reći što si dosad krila to od svih?" Upita me i seda na fotelju. Oči su mu zatvorene, a glava podignuta kako bi krv stala, nisam sigurna zbog čega ima toliko krvi, ali verujem da je sve u redu.

"Šta sam trebala reći, Leon? Da, ovo je muškarac koji me godinama maltretira ili bolje Taj muškarac je upravo ovde kako bi mi dokazao da mi niko od vas ne može pomoći? I sam si video kako me je nasmešenog lica dodirivao gledajući u Pavela." Muka mi je kad pomislim na to, taj film ne želim da vraćam. Mrsko mi je da pomislim kakvu sam mu satisfakciju svojim ćutanjem dala. Imam osećaj kao da se sve ovo gomila i da nikada ne staje. Rekla sam i priznala, ali se i dalje osećam bezvrednom. 

"Trebala si meni reći. I sama znaš da te u svemu podržavam."

"Da, Leon... Podržavao si me, dok smo bili zajedno." Donesem kutiju prve pomoći kako bih mu očistila krv s lica, ali moja nervoza čini pokrete grubljim. "Ali to je sve bilo dok me nisi ostavio, sećaš se? Kad si bez ikakvog razloga odlučio da nestaneš iako sam te molila da ostaneš." Suze mi naviru dok grubljim pokretima utapkavam krv, znam da ga boli ali u ovom trenutku ne marim. "Zato molim te, ne pravi se da ti je stalo."

"Stalo mi je." Čvrsto me uhvati za ruku i namršti se.

"I to je tvoj način pokazivanja da ti je stalo?" Nasmejem se. "Da, Leon... Otići od osobe do koje ti je stalo pokazuje samo korist i ništa više od toga." Ustanem i poklopim kutiju, njegov pogled me prati ali se ne usuđuje da bilo šta izgovori. "Znaš šta? Nema veze jer je to sada najmanje bitna stvar. Imam oca koji je sada na ulici i koji je spreman da ubije čoveka zbog mene."

"On..." Leon ustane i pokuša da balansira telo. "Rekao je da ide da pije."

"Da. Toliko dobro poznaješ mog oca, stvarno sam oduševljena." Namrštim se. "Naravno da nije otišao da pije!" Okrenem se, ali nezadugo osetim snažan stisak na ruci, mrzim kada mi to radi.

"Amela... Zbog čega mi ovo radiš?"

"Ja sam tebi nešto uradila?!" Ironično se osmehnem. "Leon, svet se ne vrti oko tvog glamuroznog života i tebe, shvati to! Ovo što se upravo meni dešava naziva se životom. Ovo su posledice svega što nisam imala u životu, a to je ljubav. Sada pogledaj gde me je ta ljubav dovela." Odaljim se. "Sada ako želiš i možeš, shvati." Tiho izgovorim.

Njegova u tajnostiTempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang