Ćutke smo se vozili u autu. Stao je ispred neke kuće, nisam znala čija je. Izvadio je telefon, a ja sam otvorila vrata da izađem.
"Stani", zaustavio me. "Moram da im javim da ćeš za minut ući." Otkucao je poruku i poslao je.
"Ako je zabava iznenađenja, treba da budem iznenađena."
"Pouzdam se u tvoje glumačke sposobnosti." Kruto je rekao. Gledao je kroz šajbu, kao da ne postojim. Kao da ništa drugo ne postoji. "Idemo." Odjednom se trgnuo i izašao. Zatvorila sam vrata za sobom i u neugodnoj tišini smo prošetali do vrata. "Čekaj." Zaustavio me. Mislila sam da me zaustavio zbog sebe, ali pogrešno sam mislila. "Sad." Otvorio je vrata.
U sekundi prije nego što su svi krenuli luđački da se deru 'iznenađenjeee, srećan rođendaaaan', vidjela sam da je sve ukrašeno i da su moja braća kod jednog stola. Mi jedni drugima nismo čestitali rođendan već nekih 14 godina, tako da je to normalno. Oni mi svake godine ukradu rođendan. Ne mogu ni rođendan da imam sama za sebe. Ništa.
"O moj Bože!" Povikala sam uz ogroman osmijeh i ruku preko usta. "Ti retardirani idiote!" Gurnula sam Kristiana jednom rukom. "Mrzim te!" Napravio je neki kao osmijeh.
"Morali smo da vam napravimo zabavu. Ipak vam je sad 18!" Hillary je povikala grleći me. "Morate da se napijete i provede kao nikada!" Povikala je kad je muzika počela sa svira. Napiti - da, provesti kao nikada - malo teže.
***
Prostenjala sam kad sam otvorila oči. Bole me oči. U svojoj sam sobi, u svom krevetu, u svojoj pidžami. Imam osjećaj da se nešto desilo. Da vidimo:
Mama se mnogo derala na nas √
Bespomoćno ležanje u cilju da zaspem √
Buđenje prije svih da imam vremena za sebe (prekriženo)
Klizanje sa Kristianom √
Kristianovo ponašanje kao totalni kreten √
Zabava iznenađenja. Sranje, napila sam se. Pa, to nije nešto šta priliči dami, ha?
Htjela sam da pogledam na sat na telefonu, a onda sam se sjetila da nemam telefon. U ovoj kući je sigurno teže naći mjesto gdje je sakrila telefone. Nema veze, odlazi u nedjelju naveče. Ček, je l' danas subota? Skroz sam pogubljena.
Glava me boljela od hodanja. Doteturala sam se do ormara, vadeći trenerku. Hladno je. Izgleda da je snijeg ponovo padao. Istuširala sam se vrelom vodom (nikad neću razumjeti one koji se tuširaju hladnom vodom) i obukla se. A onda je mama uletila u kuću k'o fašista.
"Probudila si se!" Stavila je ruke na kukove, spremna da se dere na mene. "Je l' Bill i ja moramo ujutro u 6 da dolazimo po vas?" Aha, znači tad sam se vratila. "Znaš li koliko sam se prepala kad su ne neki ljudi koje ne znam nazvali i rekli da dođem po vas?"
"Izvini." Promrmljala sam. Glava me ubija. Sad hoće i ona da me ubije. Moram i ja da ubijem Kristiana.
"Ti i tvoja braća ste nevjerovatni! Iskrali ste se iz kuće? Kako vam to uvijek uspjeva? Je l' to radite i Billu? Ko zna šta ste svi vi radili ovdje!"
"Možda bi trebalo da nas vratiš u London." Sarkastično sam promrmljala. London. Da, to je ono šta mi sada treba. Treba da se vratim tamo. Ono, odmah. Tamo sam navikla na sve. Nije ova škola za mene. Ne treba da budem blizu Kristiana.
"Ne, ne mogu vas vratiti u London." Odmahivala je glavom. Vrijeme da isprobamo Ericov savjet.
"Mama? Zašto su momci tako komplikovani?" Rekla sam u isto vrijeme dok je ona pričala nešto svoje.
YOU ARE READING
The Hidden World
Teen FictionAnna je, zajedno sa četvoricom braće, prebačena u novi život preko okeana, kod oca. Tek što je počela da se navikava na novi naglasak ljudi oko nje, nove ulice, zgrade i prijatelje, pojavljuje se jedan momak raščupane kose i u starkama za kojeg kruž...
