The Hidden World

34 ▬ ''Vraćate se kući.''

Legla sam poslije sajma u krevet. Zaista mi je bilo dobro i zabavno. Nisam provela vrijeme sa braćom kao što sam planirala, ali ni Neil MacArthur nije bio loše društvo. Znam da ću se uskoro naći na suprotnoj strani od njega, možda i izravno protiv njega, ali... Ne! Ja njemu ne značim ništa, a tako ni on meni ne treba. Možda je to bilo upoznavanje neprijatelja. Mislim, uglavnom je on pričao, ali opet...

"Znaš to", čujem glas Neila MacArthura. Tu je, pored mene. "Znam da znaš. Znaš da ja znam. Samo priznaj, Anna."

"Ne", odmahivala sam glavom. "Ja sam na Kristianovoj strani. Ja se slažem s njim. Ljudi nikada ne treba da saznaju."

"A opet, želiš da tvoja braća znaju? Zanimljivo." Zainteresovano je prebirao rubikovu kocku među prstima. Moji snovi zaista dostižu jedan novi nivo.

"Želim da ih zaštitim."

"Ako im kažeš, to nije štićenje."

"Svjesna sam toga." Glas mi je odzvanjao, kao da smo sami u praznoj prostoriji za ispitivanje. I prije nego što sam pomislila do kraja, i bili smo.

"Znaš da više nije do ciljeva. Samo želimo Halea mrtvog."

"Svjesna sam toga takođe."

"Priznaj da znaš da moraš biti na našoj strani." Rekao mi je, uz odjekivanje kroz prostoriju. Kako me nervira. "Znam da znaš. Reci to. Reci to naglas. Reci. Ja sam-"

"Ne!" Povikala sam. "Ne! Ne!" Ponovo sam, zadihano ponovila, svjesna toga da sjedim u svom krevetu. Mrzim ove noćne more.

"Dobro si?" Trgnula sam se na siluetu kod prozora. Osjećala sam se sigurnije uz njegov glas. Upalila sam lampu.

"Bio si tu?"

"Imam moć teleportacije, ako baš dobro znam gdje ću da se nađem." Tiho je rekao. "Loš san?"

"Žao mi je. Nisam tako mislila."

Tišina.

"Ni ja", naposljetku je rekao. "Znam da nismo trebali toliko da te forsiramo."

"Tjerao me da priznam nešto. Ali nisam znala šta. Osjećala sam se tako bespomoćno", protrljala sam lice rukama.

"Neil? Kad?"

"San", objasnila sam jer je zvučao kao da će odmah nestati i ubiti ga brutalno.

"Nemaš običaj da mi kažeš šta sanjaš." Prišao je malo.

"Nikada se nisam osjećala tako stjerano u ćošak", prošaputala sam. "Kao da nema izlaza."

"Ni vremena." Sjeo je na ivicu kreveta. "Nemamo vremena."

"Znam. Od sutra se vraćam na.. dužnost. I obećavam da ću raditi više i više se truditi, a ne jesti čokoladu sa P.J.-em."

"U redu", prošaputao je.

"Stvarno mi je žao", rekla sam. "Ne želim da nestaneš."

"Ponekad.." brzo se pomaknuo bliže meni. "Ponekad i sâm želim da nestanem. A to je ono šta oni žele. Da nestanem. Ne smijem to da dozvolim."

"Treba napisati strip o tebi. Spašavaš svijet."

"Spašavam svijet", vedrije je ponovio, kao da se u potpunosti slaže s tim. "Ljudi se boje nuklearnog ili biološkog rata - treba da se boje natrirodnog."

"Ali ne znaju za njega."

"Ne znaju", tiše je ponovio.

"Šta bi se desilo ako ja kažem svojoj braći? Da oni nikome ne kažu. Da niko ne zna osim nas 5? Čak ni ti."