35 ▬ ''Poznajemo li se?''

6.8K 464 38
                                    

"Oh, evo i dvoje odmetnika", neki čovjek, reklo bi se u četrdesetim, ali graciozan i elegantan, sa čašom viskija u ruci je izašao iz kuhinje. "David i.. Anna, zar ne?" Osmjehnuo se kao što to rade kandidati za predsjednika za vrijeme izbora. "Zar ovako dobru djecu, da šaljete u London? Tek su došli." Sklopio je prste oko čaše i blago gledao u mamu i Billa.

"Ne zanimaju me tvoji interesi, Anthony", mama je rekla. Podsjetila me na Judith iz Dva i po muškarca. Jedva sam se suzdržala od osmjeha na tu pomisao. Ček, šta? Vraćamo se u London? Ne možemo u London sad!

"Ko si ti?" David je upitao.

"Žao mi je što nisam bio u prilici da vas prije upoznam. Zaista ste lijepa djeca." Ponovo se smješkao. "Ja sam Anthony."

"Oh, Anthony Anderson", David je skoro oduševljeno rekao i pohitao da se rukuje s njim. "Kandidovaćeš se za predsjednika za dvije godine?" Znala sam da taj osmijeh ne može bilo ko da napravi.

"Kad biste samo ostali u Americi i dobili državljanstvo preko veze da glasate", odmahnuo je glavom, pa pogledao značajno u Billa i mamu koji vjerovatno žele da ga ubiju, sudeći po pogledima. "Ma hajde, Lilly. Nisam imao priliku da ih upoznam kako treba."

"Ne zanima me", mama je odlučno rekla. "Imate 15 minuta. Idi!" Pokazala nam je prstom prema vratima.

"Zašto? Šta smo uradili?" Pitala sam.

"Šta ste uradili?" Mama je s nevjericom ponovila. "Brenda je zamalo izgubila posao zbog vas!"

"Nemam pojma o čemu pričate", odlučno sam rekla.

"Probali to", Theo je dobacio. "Probali sve. Ništa. Idemo nazad u London." Opušteno je prebacio noge preko naslona, tako da mi glava visi sa trosjeda.

"Ne možemo nazad u London", David je brzo rekao.

"14 minuta", mama je rekla.

"Mama, ne!" Okrenula sam se njoj. "Ne razumiješ. Ne možemo u London!"

"13", hladno je rekla.

"Daj, Lilly, pogledaj ih", Anthony je htio da pokaže na onu opuštenu trojicu, a onda se predomislio i pokazao samo na mene i Davida.

"Mama, moramo ostati u New Yorku. Ne možemo nazad u London. Imamo školu ovdje, imamo prijatelje, nemamo baš nekih mnogo problema sa policijom i Theo i Kyle su vratili sav med koji nisu iskoristili, ozbiljno."

"Koje prijatelje?" Matt je ustao, gledajući u Davida. "Izgubite se kasnije i ko zna kad se vraćate. Niste čak ni bili s nama na sajmu!"

"Da, jesmo", David je usprotivio.

"Da, prvih 20 minuta i kod bazena sa metom", Matt je potvrdio. "Ona čak ni tu nije bila!" Pokazao je na mene.

"Gledala sam vas", usprotivila sam se. "Bili ste mokri i kasnije vas je policija otjerala jer ste zaključali vlasnika u njegovu prikolicu!"

"Je l' vas dvoje vidite koliko je sati?" Mama je iznervirano upitala.

"Da, pola 12 i rezervisala si noćni let", David je odgovorio. "Jednostavno nisi mogla da sačekaš jutro ili vikend, zar ne? Samo si morala dramatično da baneš i natjeraš nas da idemo. E, pa, ja ne idem."

"Molim? Ideš! I idi spakuj sve svoje stvari ovog momenta!"

"Ne."

"Davide, odmah." Bill mu je rekao. David ga je pogledao kao da ga je izdao.

"Ne."

"Ma da? Gdje ćeš ostati? Kod koga? Ko će ti platiti školu?" Mama je stavila ruke na kukove i zaturila pramen kose za klempavo uho. David je nesigurno pogledao u njih.

The Hidden WorldWhere stories live. Discover now