XII

42 5 0
                                    

Znam da veruješ u ljubavne pesme, književne tragedije i slučajne romantične gestove. Veruješ u slučajne poglede i neshvaćene postupke. A šta bih znala ja, kad smo samo deca izgubljena u nekoj iluziji života koji pišemo drugačije, ali nam se olovke poklapaju u iste linije i pišu slične priče. Hajde, krivi ovaj svet, krivi mene. Ma sve bi to imalo nekog smisla, ne bih ni ja o tebi ovo pisala, da sam samo znala da postojiš i ja bih sebe krivila.

Vekovi u mojoj glaviWhere stories live. Discover now