《5》

1.7K 43 3
                                    

Viktorija:U redu, Ilja. Racunaj na mene.
Ilja:Nadam se da mogu.Nego izadji na trenutak i sacekaj nas ispred vrata.-Viktorija klimne glavom i zatvori vrata za sobom.
Ilja:Neces uspeti da pobegnes na taj nacin. Svima cu vec danas strogo zabraniti da te pustaju iz kuce bez mog odobrenja.
Samija:Ali Ilja sta da radim ovde?
Ilja:Zao mi je Samija, nemam poverenja u tebe.-Prosao je pored nje i izasao iz svog ureda.
Viktorija:Ajde duso, idemo polako. Ceka nas citav zamak, a ne kuca.
Samija:Meni se stvarno ne ide.
Viktorija:Molim te da krenemo. Imacu problema sa gazdom, a to stvarno ne zelim.-Samija je udahnula i izdahnula.
Samija:U redu...
Viktorija:Kao sto si mogla da vidis ovde je njegova radna soba. U tu sobu ne ulazis bez njegovog poziva ili odobrenja. Molim te postuj to pravilo za tvoje dobro. Ne zelim da te plasim ali ne zelis ni da znas sta se desilo sa cistacicom koja je prekrsila pravilo. Ovo je drugi sprat vile, ukratko ovde su samo sobe. Ovo je njegova soba, sta god da ti zatreba slobodno dodji kod njega i pitaj ga. Vidim da ti nije dan pa necemo gledati svaku sobu posebno, videces vremenom. Idemo na prvi sprat.-Samija je nemo gledala u sve sto joj je Viktorija pokazivala. Ono sto je mogla odmah da primeti jeste da je kuca, vila kako god, bila i suvise skupocena. Ali i veoma s ukusom uredjena. Kuhinja je bila ogormna i bela. Njena mama bi odmah rekla kako za to treba imati stalno zivaca da se cisti. Brine se za mamu, ali se plasi i da upita Ilju za bilo sta, pa cak i za Danku.
Dnevni boravak je bio divan, kao i sve ostalo. Sve je imalo prostora i vazduha. Ali nije imalo i ljubavi.
Saznala je da cak na trecem spratu, poslednjem, ima teretana u koju Ilja ide nocu kada zavrsi sav posao. Na istom tom spratu ima takodje jedna soba u koju ne pusta nikog i veca je opasnost da se udje u nju nego u radnu sobu. To je dosta uplasilo i odmah je sebi dala do znanja da se kloni te dve sobe.
Trebalo im je citavih dva sata da obidju bas sve u kuci, s toga, Samija se umorila. Sela je na stolicu u trpezariji dok im je Viktorija kuvala caj. Bilo je kasno, ali Samija i onako ne bi mogla da spava u nepoznatoj kuci s nepoznatim ljudima.

Samija:Nisam ocekivala ovoliki obilazak.-Viktorija se osmehnula i spustila dve solje toplog caja na belo-sivi, stakleni sto.
Viktorija:Ovo je nista. Da vidis samo dvoriste. Videces, kad ti ga bude pokazao pozeleces da vecno ostanes u njemu.
Samija:Koliko vidim, bicu vecno zarobljena u ovoj kuci.-Viktorija je pogledala i uhvatila za ruku kojom je Samija drzala solju.
Viktorija:On je dobar Samija. Veruj mi. Ja sam ovde sluskinja i radim u ovoj porodici od njegovog prvog meseca. Nemoj da mislis da ga ne poznajem i da lazem sve ovo sto cu ti reci. On nije malo prosao u zivotu, dete, a verujem da nisi ni ti. Njega je zivot pretvorio u ovo sto je sad. Ali kad ga bolje upoznas, mnogo bolje, shvatices da je on dusa koja moze da te usreci.-Samija se sarkasticno nasmejala.
Samija:Da, kako da ne. Usreci ce me tako sto me je odvojio od bolesne majke.
Viktorija:Ja sam sigurna da je on nesto uradio tvojoj majci da bi joj bilo bolje.
Samija:Volela bih da sam i ja. Nego pricajte mi o njegovoj porodici.-Koliko god mrzela Ilju, njegovom ocu je veoma zahvalna, i bice dok god je ziva.
Viktorija:Uf, o njima bi mogla ceo roman da napisem. To je jedna divna porodica Samija. Njegov otac je bio veloposednik hotelima, fabrikama i zemljistem. Cela Rusija i Srbija su znale za njega. A i dalje zemlje. Bio je uzasno bogat ali nije bio srecan dok nije upoznao Iljnu majku. Ona je bila zena koja je ubila led u njemu. On je bio poput Ilje. Mogu reci da je Ilja i gori ali i njegov otac je bio uzasan. Njegova majka je imala divnu braon kosu, bila je prelepa brineta. A i sem spoljasnje lepote, unutrasnja joj je bila jos lepsa. Bas kao tvoja, mila.
Kad bolje pogledam veoma licite po karakteru, a ona ga je posle zavolela.
Samija:Kako je mogla da zavoli takvog coveka?
Viktorija:Srce ne bira mila. Mozda razum da, ali srce ne. Srce ide onome kod koga ce biti sigurno i srecno, razum ide kod onoga kod koga treba. A videces, ljudima poput tebe srce je na prvom mestu.
Samija:Jeste. I bas zbog toga zelim da idem kod svoje majke i ovog monstruma da zatvorim u pritvor.-Viktorija se osmehnula.
Viktorija:Njega da strpas u zatvor, Samija nemoj da me zasmejavas. On je jaci i od vojske koja stiti ovu zemlju, a tek od policije. Uostalom danas novac dosta toga resava, da ne kazem sve.-Samija nije razmisljala o tome. Ali sada se apsolutno slaze sa Viktorijom.

Ljubi mi suze《✔》Where stories live. Discover now