《12》

1.5K 41 3
                                    

Samija:Ostajem.-Igor je ustao i prevrnuo ocima. Izasao iz podruma i otisao da resava papire. Zeleo je da joj pomogne ali ona to ne zeli.

Ilja je hladno i pazljivo gledao u coveka prekoputa sebe. Sedeo je na crnoj koznoj stolici s casom viskija. Njegov poznanik u fotelji izbegava Iljin zastrasujuci pogled. Bio je bled kao krpa, a srce mu je znatno ubrzalo s radom. Vrlo je dobro znao za price koje su kruzile o Ilji. Lavu svih kriminalaca, kralju svih ljudi.

Ilja:Pa da li si doneo odluku?-Otpio je gutljaj zanosnog viskija.
X:Nisam siguran.
Ilja:U sta to?
X:Ne mogu.-Ilja se podsmehnuo.
Ilja:Znas li da ovim odgovorom zavrsavas svoj zivot?-Ilja dohvati drsku od fioke i otvori je. Uzme u ruke jedan od najboljih pistolja sveta. Repetirao ga je i zatim popio jos jedan gutljaj viskija.
X:N-e, n-emo-jte!!
Ilja:Onda?
X:Ne-mam....-Pistolj je opalio a telo coveka koji je do pre par sekundi pricalo je palo na naslon fotelje. Ilja se osmehnuo kao da upravo nije ubio coveka vec otisao na odmor i krenuo da cisti svoj pistolj. Pritisnuo je dugme na zidu iza stolice i pozvao ljude koji ce to sve ocistiti.
Ilja:Za sat vremena imam avion. Do tad, kancelarija ima da se cakli.
X:Razumemo gospodine!-Svi su kao u vojsci krenuli da izvrsavaju duznost.
Ilja je otisao da se istusira, a belu kosulju isaranom crvenim kvrnim kapljicama je bacio u korpu. Sve je skinuo sa sebe i zagledao se u svoj odraz u ogledalu.
Cesto bi pitao sam sebe neka pitanja na koja nije znao odgovor.

Zasto nije naucio da prasta ljudima? Zasto im ne veruje? Zasto je tako prokleto grub i otresit covek? Zbog cega nema srce tamo gde ga ostali ljudi imaju?

Voleo je svoju hladnocu ali se cesto pitao zasto je takav. Sta ga je navelo da postane takav. Dok je mlaz tople vode klizio niz njegovo mracno i istetovirano telo, razmisljao je o njoj.

Zasto je morala to da uradi? Kako ne shvata da ce on za nju sruciti sve zvezde s neba samo da bude srecna? Kako ne razume da joj nema izlaza?

Postavljao je sam sebi pitanja u vezi nje. Bio je besan na nju. Osecao se povredjeno s njene strane i zbog toga ima veliku zelju da joj nanese bol. Bol zbog koje ce poceti da ga slusa.

Samija je sedela u svojoj sadasnjosti. Proklinjala dan kad se rodila, dan kad joj je otac nastradao, dan kad je onaj covek napao i dan kad je ugledala Ilju po prvi put. Pre par godina. Nije ni u snu mogla da pomisli da ce ga ponovo videti. Ovaj put mnogo visek, krupnijeg, lepseg, zanosnijeg. Ali sa mnogo vecim zlom u sebi. Ustala je s duseka i setala levo desno. U ovakvoj situaciji bi covek mogao lako da poludi. Stomak je kori jer nije uzela onu hranu. Ubijuju je bolovi u stomaku i oseca se slabo. Veoma slabo.

Nakon nekoliko sati samovanja. Zacula je brze korake ispred vrata. Odmah se razbudila jer je pre toga bila na ivici sna. Ustala je s duseka i cim je videla Ilju s venama na vratu, rukama, celu.... Odmah je napravila korak unazad. Prilazio joj je besno, a opet s osmehom u kutu usne. Bila je tu. Na dohvat ruke. Mogao je ubiti sopstvenim rukama, ali nije hteo. Hteo je nauciti pravilima. Hteo je da upozna samo deo Ilijnog besa. Prisao joj je i uhvatio je za vrat. Svojim nejakim sakama ga je stegla za laktove pokusavajuci da ga odgurne.
Pazljivo je posmatrao njenu vilicu kako ide gore dole. Tresla se. Osecala je nevolju, osecala je bes. Znala je da je greska sto je pobegla i kajala se.

Bez i jedne reci je pustio. I udario sakom o zid iza nje. Videla je otovrena gvozdena vrata i od straha je krenula ka njima. Taman sto je presla prag i videla izlaz koji su zaklanjali cuvari, on je uhvatio za nadlakticu i povukao ka hladnom zidu. Udarila je o betonski zid i ispustila jecaj. Krenuo je ka njoj predatorski. Kao da je neka zver.
Samija:M-oli-m te....-Prosaputala je u strahu. Osecala se tako bespomocno kad ga gleda takvog. Prisao joj je i bez reci prebacio preko ramena. Koprcala se i molila da je pusti. On je bez i jedne reci dosao do svoje sobe. I bacio je na krevet hladno i bezdusno. Sve je bolelo od tog pada i onog udarca o beton. Brzo je skinuo svoj sako sa sebe i kravatu. Gledao je u nju dok je ona noge skupljala ka svojim grudima. Sklupcala se u jednu loptu koja se tresla i zvala Boga u pomoc. Nakon sto je otkopcao prva dva dugmeta na kosulji vec je pomislila da ce joj uzeti ono sto je godinama cuvala u sebi. Svoju nevinost.

Ilja:Dodji!-Grub glas je prstao iz njegovog grla. Samo ga je nemo gledala, ovaj put u oci. Prikovao je njen pogled za svoj da bi je sto vise uplasio.
Ilja:Odmah!!-Zagrmio je na sta je njeno telo protrnulo. Kad je shvatio da ne planira da mu pridje, uhvatio je za jedno stopalo i samo povukao ka sebi. Vrisnula je, a on je prebacio sebi preko kolena. Nije mogla da se opire jer je stegao.
Ilja:Ima da brojis svaki udarac. Odgovaraces na moja pitanja. Jasno!?-Zarezao joj je kraj uveta. Odmahnula je glavom.
Samija:Ne! Ne-moj m-olim te!!-Preklinjala ga je i pokusala da ustane, ali on je samo hladno gledao.

Osetila je spustanje vec uveliko prljave trenerke od onog podruma.
U sledecem trenutku je pocelo. Pocela je nova nocna mora.
Ilja:Broj!!!
Samija:Je-dan.-Drhtavo je rekla sto je u njemu budilo jos veci nagon.
Brojala je, brojala i brojala. Ubrzo, sve oko nje je postalo mutno, obrazi su bili natopljeni kao i vrat. Kosa je bila ulepljena po celjusti i vratu dok je dusa otpadala. Zadnjicu vise nije osecala, a glas je nestajao. Prvo njegovo pitanje je doslo tek nakon dvadesetog udarca. Onda kada je bila vec slaba.
Ilja:Zasto si to uradila?!
Samija:O-opro-sti....-Prosaputala je. Usledio je jos jedan udarac.
Ilja:Zasto?!!
Samija:Bo-jala s-am se.
Ilja:Hoces li opet to uraditi?!-Cutala je. Nemo je zatvorila oci i cutala.
Ilja:Samija, odgovor!!!!-Zarezao je kao neka zver. Kao najstrasnija zver.
Samija:Ne.-Prestao je s udarcima. Navukao joj je trenerku i podigao je u sedeci polozaj.
Ilja:Razumes li sad kakvu si glupost uradila?-Sad je vec mirnim tonom govorio dok je ona kao prebijeno mace skupljala suze rukama. Ustao je i stavio joj ruke na obraze. Brisao joj je mokru kozu dok se ona neumorno ponovo kvasila.
Ilja:Je li?-Klimnula je glavom.
Ilja:Reci.
Samija:Da.-Iznenada je spustio nezan poljubac na njene usne. Njena snaga je odavno napustila njeno telo i zbog toga nije umela da odreaguje. Odvojio se od nje i uhvatio je za nadlakticu.



Sutra izlazi podugacki deo. Nadam se da vam se prica svidja jer smo vec na dvanaestom delu!❤❤

Ljubi mi suze《✔》Where stories live. Discover now