15.

121 14 5
                                    

Otkad je sela da uči, nikako nije mogla da se skoncentriše ni na jedan predmet. Svakih pet minuta je ulazila u telefon i rifrešovala Oskarov profil nadajući se da je prihvatio njen zahtev. Nije. A telefon joj se već bio ispraznio. Ugasila je internet, uključila zvuk i ostavila ga da se puni.
,,Možda sada nema pristup telefonu." Promumlala je sebi u bradu. ,,Uči Gerda, uči."
Duboko je udahnula i odlučila da će početi sa prepisivanjem lekcija kojih nema u sveskama. Toga ima dosta, jer često ne uči na vreme i dosta toga joj se nakupi. Počela je sa hirurgijom, i već nakon jedne stranice ju je zabolela ruka. Shvatila je da se u potpunosti ulenjila i da nikoga ne može da okrivi za to osim sebe. Često joj je teško da ustane iz kreveta, da sredi kuću ili pak da ide u školu. Rado bi krivila sve vreme svoje misli, ali neće tako nastaviti sa životom ako to sve vreme bude ponavljala. Mi kontrolišemo naš mozak. Istina je da mnogo šta izmakne kontroli, ali opet, treba da pokušamo da radimo ono šta je ispravno - da se trudimo zbog nas samih. Tako je lako izbegavati sve, ali sve je tu, odmah iza ugla, i čekaće nas svejedno, ništa neće otići.
Nije ni primetila da je ispisala još tri stranice dok je razmišljala o sebi. Doduše, ružnim rukopisom. ,,Ali barem je sve tu." Trgla se zbog obaveštenja na telefonu te je ostavila hemijsku i dohvatila ga. Oskar svakako nije mogao biti jer je isključila internet. Stigla joj je nova poruka.
Otključala je telefon i na vrhu ekrana ugledala Iskrino ime. Skupila je obrve i ušla u poruku. Tražila je samo da joj pošalje neke lekcije iz akušerstva, ali Gerda je u tom trenutku dobila neki čudan osećaj. Uključila je internet i par minuta kasnije joj slikala poslednje lekcije. Duboko u duši osetila je neku vrstu hladnoće koja joj razara telo. Možda nije u pitanju Iskra, niti Albert, ali mrzela je tu vrstu osećaja koji je nikad nije prevario.
,,Nešto se događa." Rekla je naglas gledajući Iskrinu sliku na votsapu.
Nije se suzdržala te je poslala Albertu poruku: ,,Da li je sve u redu kod tebe i Iskre?"
Sekundu kasnije je počela da se premišlja o tome šta je uradila i možda nije trebalo ni da pita, jer ne bi trebalo da je se oni tiču.
A možda je baš ispravno postupila.
Ostavila je telefon i vratila se prepisivanju lekcija. Nakon par minuta Albert je odgovorio da je sve u redu i zašto je pitala.
Samo je pregledala poruku i zaključala ekran.
,,Kuda me onda osećaj vodi?"

Život nam nudi novu šansuWhere stories live. Discover now