2.

1.1K 25 2
                                    

Bler Vud
Četiri godine pre
Moj dvadeseti rodjendan. Sve ide baš kako sam planirala.  Većina gostiju je već tu. Osmehnem se dok gledam kako sve divno izgleda i tada me hvata nostalgija kada shvatim da sam juče bila klinka u srednjoj školi. A sada? Već na pola puta da ostvarim svoj životni cilj.
"Da li ti se sve dopada?"
Okrećem se i ugledam Kena sa osmehom dok mi pruža buket sa lalama. Moj omiljeni cvet. Osmehnem se i zagrlim ga čvrsto oko vrata a on me obgrli jednom rukom oko struka.
"Srećan rodjendan Lepotice."
Ljubim ga u obraz i ponovo ga grlim. Učinio mi je tinejdžerske godine savršenim, učinio mi je ovaj rodjendan savršenim i ceo život mi čini savršenim. Savršen dečko.
"Hvala Keni."
Tiho mu šapnem na uvo i ponovo ga ljubim.

Bler Vud
Sadašnjost

Na putu do svog baletskog studija listam nove vesti i članke o svom nastupu. Ljudi su postavljali snimke i svoje utiske zbog čega mi je naravno bilo drago, ali nigde nema mojih reči. Pokušavam da skrenem misli još od sinoć ali ne mogu. Previše me pogadja što ljudi biraju prostakluk pored kulture. Previše me pogadja što biraju njega umesto mene. Zazvoni mi telefon i vidim da me zove mama pa se javljam posle prvog zvona.
"Hej mama."
"Bler, srećo kako si?"
Zatvaram vrata i zaključavam svoj auto.
"Nisam loše, idem sada na trening. Kako si ti?"
"Dobro mila. Verujem da je bio divan nastup. Žao mi je što nisam bila kao i svaki put.."
Čujem joj tugu i kajanje u glasu. Mrzim kad to radi, rastužuje me.
"Mama sto puta smo pričale o tome. Ne zameram ti. Daleko si i ni ne treba da se dovlačiš do Londona za svaki moj nastup. Znam da me uvek podržavaš."
Čujem kako šmrkće preko telefona na šta izdahnem.
"Hvala srećo, volim te. Zovem te ponovo uskoro."
"Volim i ja tebe mama, čujemo se."
Prekidam telefon i ulazim u baletski studio.

Aleksej Prajs

Udaram iz sve snage džak za udaranje ispred sebe, iznova i iznova. Trudim se da bes iz mog tela ispari ali ne ide.
"Druže svi pišu o tome. Sada si na stubu za ogovaranje u Londonu."
Zbog Dilanovih reči udaram džak još jače.
"Jebeni Mek.."
"Moraš da se kontrolišeš."
Naginjem se na ogradu ringa i obrišem znoj sa čela.
"Znaš šta mi je sve taj kreten uradio."
"Aleksej jebeno se kontroliši. Rušiš svoju reputaciju. Želiš da te udalje sa takmičenja?"
Skidam rukavice i besno ih bacam na pod.
"Završio sam."
Preskačem ring i silazim dole. Prokleto ne razumeju. Naravno da ću da prebijem tog kretena nakon svega što mi je uradio. Grabim flašicu vode sa klupe i ispijam što više mogu pa se i polivam sa njom. Da me nisu odvojili od njega verovatno bi bio u bolnici. Ovako je samo ostao bez par zuba i dobio je ožiljke na faci.
"Prajs."
Izgovori dobro poznat glas i okrećem se.
"Da treneru?"
Prvi put ga vidim od kada se cela drama dogodila. Znam da je besan i da će sada da mi melje pola sata o tuči.
"Trebam li da te udaljim? Da se sabereš?"
Izdahnem i izdržavam nekako da ne prevrnem očima pred njim. Samo odmahnem glavom.
"Onda vadi jebenu glavu iz dupeta i uozbilji se! Milion puta sam ti rekao da se sport ne meša sa ličnim konfliktima!"
Ćutim i slušam kako mi se dere u facu. Nemam pravo da progovaram. I da imam pravo opet ću da ćutim.
"Upropaštavaš sebe sinko. A ako upropaštavaš sebe upropaštavaš i mene. Ti si moj odraz."
Sedam na klupu i stavljam peškir oko vrata pa njime brišem znoj sa čela.
"Gubi se odavde Aleksej. Nedelju dana da te nisam video."
Gutam vodu i pogledam ga a on klima glavom u smislu da je ozbiljan.
"Takmičenje je za dve nedelje jebeno!"
"Ne interesuje me. Nedelju dana. Ako ćeš se ponašati kao balavi klinac onda i budi balavi klinac."
Bacam peškir na pod i odlazim besno iz šugave sale. Sve bih polupao ali se suzdržavam i ulazim u svlačionicu.

Bler Vud
"Bila si super Bler, kao i uvek."
Bacam pet svom treneru i ispijam gutljaj vode. Više ne razmišljam toliko o sinoćnom dogadjaju niti o onom nasilniku. Kako su takvi ljudi uopšte poznati?
"Vidimo se u sredu."
"Vidimo se."
Uzimam svoje stvari i izlazim iz studija. Listam svoj instagram profil i krećem se ka kolima koja otključavam iz daleka. Otvaram vrata i stavljam torbu na zadnje sedište, potom ulazim u auto i palim ga. Šaljem svojoj najboljoj prijateljici Leksi poruku da sam završila obaveze i da možemo da se vidimo. Palim auto i ne prolazi dugo pa me ona pozove.
"Hej Leks."
"Gotova si sa treningom?"
"Jesam."
Stavljam je na spikerfon i ostavljam telefon sa strane.
"Hoćemo u neki kafić ili jedna kod druge."
"Sve mi jedno ako ćeš iskreno. Ti odluči."
Stajem na semaforu i čekam zeleno svetlo.
"Da li si se malo dozvala pameti? Verujem da te je ono od sinoć baš uzrujalo ali hej, uživo si gledala tuču dva najpoznatija boksera u Engleskoj!"
"Ahh Leksi, koliko puta da ti kažem da nisam ni gledala!"
Naglo kočim zbog pešačkog prelaza jer je ispred mene izleteo čovek kog umalo da udarim autom. Čovek se odalji dva koraka od auta ali mu ne vidim lice jer je dosta visok.
"Kakav kreten!"
Viknem i naglo prekinem vezu svojoj drugarici pa parkiram auto sa strane već spremna da se svadjam. Lik kom ni lice ne vidim besno prilazi mom autu i čeka da izadjem.
"Sad ćeš ti da vidiš kretenu.."
Odvežem pojas i gasim auto a kada besna izadjem iz auta ispred sebe ugledam kretena od sinoć. Uzbuna to je on! Kreten koji je ukrao mojih pet minuta! Sada je ispred mene zamalo udaren kolima, izgleda da karma zaista postoji.
"Jesi li ti normalna?!"
Pita pobesnelo na šta u neverici podignem obrve.
"Ja?"
"Mogla si da me udariš kolima znaš?! Šteta što nisi, nemaš pojma kakvu bih ti odštetu uzeo.."
Krene da se odaljava od mene na šta pobesnim. Kakav mamlaz! Odakle mu pravo samo?
"Vraćaj se ovamo kretenu!"
Okreće se u neverici i podigne jednu obrvu.
"Šta si rekla?"
"Rekla sam da dovučeš dupe ovamo da ne bih pozvala policiju!"
Besno se vraća do mene i stane blizu mene, preblizu. Ili mi se čini tako.
"Imaš neki problem gospodjice?"
"Kao prvo ja ti nisam gospodjica, a drugo da imam! Ti si nasilni kreten i istresaš se na apsolutno nedužnu devojku. To mnogo govori o tebi znaš?"
Besno i izfrustrirano izgovaram svaku svoju reč. On gleda i dalje pomalo šokirano ali se brzo vrati u prvobitni besni stav.
"Ako si završila nemam vremena. Znam da ti je verovatno čast da pričaš sa mnom."
"Čast? Veruj mi da mi nije čast da pričam sa nekim ko se tuče na sred parkinga. I samo da ti kažem da sam to veče imala prokleti nastup i trebala sam da dam intervju koji si upropastio ti kretenu!"
Udarim ga u grudi a on samo pogleda u mene. Smeje se. On se upravo meni smeje u facu dok ga besno vredjam.
"Ti si imala nastup? Baviš se baletom?"
"Dobro jutro."
Smeje se još više na šta mi dodje da ga udarim, jako po sred obraza.
"Mora da si neka sporedna igračica onoj glavnoj balerini.. Kako se beše zove? Nešto na t?"
Zagrizam usnu od besa i dodje mi da ga udarim. Bez imalo kajanja bih to uradila.
"Ne idiote, ja sam ta glavna balerina. A ti si običan kreten znaš? Nadam se da si platio za ono što si uradio onom jadnom čoveku."
Odjednom se više ne smeje. Sad je još više ljut nego pre i spreman je da se svadja ali ulazim u auto i zatvaram vrata. Nešto priča i udara mi šakom od staklo ali palim kola i odlazim. Drago mi je da sam mu rekla sve što sam želela dok je on ostao nedorečen. Nikad ga više neću ni videti ni čuti njega, za njega ili o njemu sada kada sam ovo rešila. Bler Vud je ponovo pobedila.

Šta mislite o drugom delu? Pišite utiske🙈❤️

Rane iz prošlostiWhere stories live. Discover now