Prolog

27.4K 771 56
                                    

I onda sam se zamislila u njegovom naručju. Sve oko mene i njega prestaje postojati i ostajemo samo On i ja. Tada shvatiš da je On uvijek bio taj. Srce ti počinje brže kucati, dlanovi počinju da se znoje, a u tvom stomaku počinje letati milion čuvenih" leptirica" o kojima su svi uvijek toliko pričali. Želim taj trenutak. Trenutak u kojem će se moj cijeli život promjeniti i onda ćemo tu ostati samo On i ja. I ništa drugo neće biti važno. Trenutak u kojem shvatiš da nijedan drugi nikada ni upola neće moći biti kao on, ma koliko se trudio.

Čekao sam tako dugo na tebe. Tebe jedinu. Tebe najbolju. Tebe najljepšu. Tebe koja si uvijek  bila tu negdje u meni. Spavala si dvadesetdvogodišnji san, i onda si odjednom odlučila da se probudiš.. Zašto? Želiš li da te napokon učinim svojom? Pa dušo, samo si trebala da pitaš... Jer, ti si moja.





"Charlote, dođi dolje u dnevnu. Gosti su nam stigli! Kasnije ćeš spremiti stvari!", začula sam neumorni glas moje majke koja me je pozivala svaku minutu.

Da, da. Prije dva dana sam napunila 21 godinu, a i dalje živim sa svojim roditeljima u Americi. Moja najbolja prijateljica je Vicky, koja se odmah nakon završetka srednje škole sa svojim roditeljima preselila na neku farmu u drugom gradu i tako smo nas dvije izgubile svaki kontakt. Ali ono što joj nikada neću moći zaboraviti, bile su nezaboravne četiri godine srednje škole.

Postala je nešto poput moga zamjenskoga roditelja. Ona je bila moja potpora i jedina koje je ostala uz mene kada nitko drugi nije.

A, moji roditelji... pa oni su bili potpuno druga priča. Za njih je najvažnije bilo to da me ubace na što više kastinga i takmičenja za ljepotu kako bi se svojim prijateljima mogli hvaliti o njihovoj savršenoj kćerki.

Međutim, ja to nisam voljela. Šta više mrzila sam to iz dna duše. To mi je uvijek pokazivalo šta ustvari oni jedino žele od mene, a to je bilo:  prikazati nas kao jednu savršenu porodicu, a mi to ni slučajno nismo bili. Preko njih sam upoznala i svog sadašnjeg dečka, Alexa. On je bio sin mamine najbolje prijateljice Leone, i oni su naravno bili oduševljeni našom vezom, kao i sam Alex.

Alex me je volio u to sam bila potpuno sigurna, međutim ono u šta nisam bila sigurna bila sam sama - Ja. Sam dokaz za to mi je bio i trenutak kada mi je on izrekao te čuvene riječi Volim te, a ja sam čak i tada na to ostala nijema.

Jednostavno kada je i on bio tu uvijek sam željela nešto više, nešto bolje, nešto što sam znala da mi on ne može dati. Trebao mi je neki izazov, netko ko će me razumjeti i shvatiti kakva sam ja u stvari, ta moja - druga polovica.

I tako, nakon 21 godinu provedenu u mom najmrzem gradu New Yorku, Alex i ja odlučili smo se da nas zajednički život probamo započeti u nedoljivom Londonu.

Osjetila sam kako mi telefon u džepu vibrira, te sam pogledala zaslon. Alex

"Dušo, avion polazi u 6 ujutru. Budi spremna. Volim te."

Nemojte suditi pricu po prvoj stranici. Dajte joj priliku i sigurna sam da ce vam se svidjeti. Svi smo mi imali ove 'nedovoljno' dobre pocetke, ali se kasnije popravljamo. Nadam se da je takva situacija  i sa mnom :) A da bi se to vidjeli,  citajte i dalje :))

Trailer imate iznad nastavka, a radila ga je Ivona1950 :)
Pogledajte  (: xx

Ti si moja! »h.s »z.mWhere stories live. Discover now