Ti si moja! »h.s »z.m

Chapter 31

Pjesma:

Hozier- Take me to church

Charlotte P.O.V

"Nije onako kako izgleda."

"Onda mi reci.. kako je?", rekao je gledajuci me u oci.

Flashback-

Nema nazad. Nema nazad. Ponavljala sam sebi dok sam otkljucavala vrata nasega stana. Kako samo sada ovog 'nasega' cudno zvuci.

Ni sama jos nisam mogla da povjerujem koliko mi se samo zivot promjenio u ovih mjesec dana..

"Alex", dozvala sam ga. "Alex!"

"U dnevnoj sam!", trznuo me je najednom njegov glas. Ostavila sam stvari u hodnik svjesna da nema potrebe da ih nosim u svoju sobu, te krenula prema dnevnoj sobi.

"Hej", rekla sam tiho kada sam ga vidjela. Sjedio je na kaucu te gledao u televizor, ne obracajuci paznju na mene.

"Alex, moramo razgovarati..", rekla sam opet, zeleci da napokon obrati paznju na mene. To je i uradio.

"Onda", rekao je gaseci televizor i okrecuci se prema meni. "Je li tvoj dragi ozdravio?"

"Alex.."

"Ne. Stvarno me interesuje..", rekao je cereci se. "Ipak moram znati, je li..mozda je I umro? Sta ja znam.."

"Prestani!", rekla sam ustajuci sa kreveta. "Prestani sada da pricas o njemu, ja zelim da razgovaram ..sa tobom o ..o necemu drugome..", rekla sam mucajuci.

Njegove oci su se smeksale. "Oprosti.. samo ovo sve me.."

Osjetila sam kako mi se srce steze i shvatila sam koliko ce ovo samo biti tesko. Ali moram to uraditi, govorila sam sebi. To je ispravno..

"Alex, nakon svega sto se desavalo izmedju nas", zapocela sam tiho gledajuci u pod. "Ovako vise ne ide."

"Molim?!", upitao je skacuci i prilazeci mi. "O cemu ti to pricas, dodjavola?"

"Alex", rekla sam podizuci pogled prema njemu. "Zelim da raskinemo."

Njegove oci su se sirom otvorile, a zatim se cinicno nasmijesio. "To je zbog njega zar ne? Onog kretena?"

"Ja tako zelim.."

"Vec te je jednom povrijedio dodjavola! Zar se ne sjecas kako si plakala ovdje?! Opet ce se to isto desiti!!"

"Alex, vidi znam da.."

"Ne! Ne znas ti nista! Nije te vrijedan, Charr", rekao je sireci ruke. "Pozalit ces sto ovo radis.."

Spustila sam glavu gledajuci u pod. Neces pozaliti, Charlotte. Neces pozaliti..

"Mislis da je njemu stvarno stalo do tebe?! Ostavit ce te cim dobije ono sto zeli od tebe!!", nastavio je vicuci na mene.

Stavila sam ruke na usi, pokusavajuci da ga vise ne slusam sta govori. Njegove rijeci su mi odzvanjale u glavi i imala sam osjecaj kao da upravo ludim.

"Prestani vise!! Prestani!", povikala sam na njega, na sto se on ukocio.

"On nije takav, u redu? Stalo mu je do mene, i izvini ali nijedna tvoja rijec to ne moze promjeniti! Oprosti sto sam ti ovo uradila, ali ovako je najbolje.."

Alex je sjeo na krevet te spustio glavu na svoja koljena. Njegovo disanje je postajalo sve glasnije, a poneki jecaj je napustao njegovo grlo. Osjetila sam kako mi koljena pucaju od takvog prizora te sam se spustila i sjela na pod.

"Oprosti...", rekla sam tiho ne znajuci sta da kazem.

"Mislis li da te stvarno moze voljeti kao ja?", upitao je tiho I dalje ne podizuci glavu.