Ti si moja! »h.s »z.m

Chapter 28

Pjesma koja mi je dala inspiraciju za ovaj dio:

Ed Sheeran-Kiss me

Charlotte P.O.V

Osjecala je da nikada u zivotu nije bila toliko preplasena. Neizvjesnost koja je kolala u njoj nije se nikako smirivala na putu do bolnice.

Kada je se taxi zaustavio ispred bolnice u kojoj se Harry na nalazi, prolaz je bio zakrcen. Milijun fanova stajalo je ispred placuci I pokusavajuci da udje unutra. Medjutim zastitari koji su bili ispred nisu im to dozvoljavali. Gledajuci takvu scenu imala sam osjecaj da cu zaplakati. Sve je ovo bilo zbog mene. Ja sam kriva. Nisam ovo trebala dozvoliti. Nisam trebala odustati od nas.

Izasla sam iz automobila I progurala se do jednog od zastitara na ulazu.

"Gospodjice ne mozete uci", rekao mi je glasno gurajuci me od ulaza.

"Ja sam .. ja sam njegova prijateljica. Molim vas pitajte nekoga unutra.. i reci ce vam da me pustite", rekla sam zamuckujuci.

Zastitar se prvo zagleda u mene, a zatim uze telefon u ruke. "Zayn.. ovdje je neka ..?"

"Charlotte! Charlotte Lewis."

"Charlotte Lewis .. da, da . U redu", prekinuo je na telefon stavljajuci ga u dzep.

"Izvolite, prodjite", rekao je otvarajuci mi vrata I propustajuci me unutra.

Cim sam utrcala u bolnicu, ugledala sam ih. Zayn I Liam sjedili su na podu, prislonjenih ledja uza zid. Dok su Niall I Louis sjedili na foteljama gledajuci u plafon.

Boze .. sta ako sam zakasnila?

"Charlotte?", zacula sam glas Zayn koji me je ugledao. Svi su se okrenuli prema meni, a meni je odmah bilo jos gore.

Osjetila sam kako mi koljena klecaju I kako padam na pod. Necije ruke omotale su se oko mojega tijela, vodeci me do stolice.

"Smiri se, smiri se", saptao mi je Louis milujuci mi kosu. "Sve ce biti u redu."

"Sta ako ..?"

"Nece. On ce biti dobro, Charr. Bit ce dobro..", prekinuo me je.

Najednom ispred nas se stvori lijecnik koji nas je sve blijedo posmatrao.

"Doktore, kako je Harry?", upitala sam ga ustajuci.

"Gospodjice, zao mi je, ali on nije ..", lijecnik je zastao I pognuo glavu.

"Govorite! Sta je sa njim? On je dobro, zar ne?", uznemireno sam viknula, dok su se necije ruke spustale na moja ramena.

"Ako se ne probudi u roku od nekih sesnaest sati .. on ..", zamuckivao je "pada u komu. Mrtav je."

Tacno u tom trenutku osjetila sam kako se u meni gasi zivot. Zivto koji su jedino njegove zelene okice mogle ponovo upaliti.

Kapci su mi bili teski dok je svijetlost oko mene bila prejaka. Oci su me boljele I nisam imala snage da ih otvorim.

"Saobracjna nesreca... Harry Styles.. Koma... Mrtav", rijeci su mi odzvanjale glavom, tjerajuci me da se pokusam pridignuti iz kreveta u kojem sam lezala.

Kada sam otvorila oci, nalazila sam se u velikoj bolnickoj sobi dok pored mene nije bilo nikoga. Najednom vrata se otvorise I u sobu udje sitna plavkosa zena. "Duso, jesi li dobro?", upitala me je prilazeci mi I gledajuci u neku injekciju koja je bila u mojoj ruci.

"Da ..", rekla sam zamuckujuci. "Sta se desilo?"

"Pozlilo ti je maloprije.."

Najednom se sjetih. Harry, koma, mrtav. Te skocih iz kreveta trceci prema vratima.