Chapter 43

4.2K 235 18
                                    

Charlotte P.O.V



Uskim hodnikom sam isla prema svojoj sobi. Otkljucala sam vrata te ispustila torbu koju sam nosila sa sobom.

Legla sam na krevet i sklupcala se. Desnu ruku sam podignula na usne pokusavajuci da zadrzim dah. Pocela je da podrhtava i znala sam sta mi se sprema..

Sklopila sam oci, a jedna neposlusna suza skliznula je niz moj vreli obraz.



Harry P.O.V



Gledao sam u Simona koji je nesto govorio, ali ga nisam slusao. Ovaj put, moje misli su bile negdje drugdje.

Ustvari ostale su u hodniku, sa njom.

Ne mogu da vjerujem da sam je ponovo sreo. Zar nisam mogao sacekati minutu pa onda dosao u ovu zgradu? Tada se barem ne bismo sreli, a ovako..

Bila je prekrasna, kakve sam je se i sjecao. Okrugle zelene oci bile su uokvirene nesto kracom plavom kosom, nego sto je bilo prije.

Zapitao sam se zbog cega se je sisala? Da li je bio neki poseban razlog ili je jednostavno tako htjela?

Kada sam je pogledao u oci, zaledio sam se. Dah mi je nestao i ostali smo samo ona i ja. Potpuna protresenost strujila je mojim tijelom, a njezine razgoracene zelene oci suzavale su se u nekoj potresenosti i iznenadjenju. Sve je bilo kao i na nasem prvom susretu. Svaki zmarac u meni je proradio. Kao da se ova godina dana nije ni dogodila..

"Harry!"

Na trenutak mi je se ucinilo kao da cu joj se i nasmijesiti, kao da necu uspjeti..

"Harry!"

Trznuo sam se i susreo sa Megginim sumnjicavim pogledom. "Sta je?"

"Zasto si zamislio?", namrstila se.

Odmahnuo sam glavom "Nisam. Samo nisam dovoljno naspavan, pa.."

"Dobro", prekinuo nas je Simon iz svoje kozne stolice, " sada Harry", pokazao mi je na papir koji mi je dodavao, "potpisi se u donjem lijevom uglu i to je sve sto si imao uraditi."

Klimnuo sam glavom i primaknuo papir ispred mene. Potpisao sam se i predao mu ga. "Izvoli."

Simon se nasmijesio i pruzio mi ruku. " Nadam se da ovo nije zadnji put da dolazis svome dragom Simonu."

Ustao sam stolice i obisao stol. Simon je ustao, a zatim sam ga cvrsto zagrlio. "Hvala ti na svemu."

Simon me je potapsao po ledjima. "Hvala tebi. Znas vec ako ti ikada ista bude trebalo.."

"Da", prekinuo sam ga. "Znam. Hvala ti."

Oci su mu zasuzile i spustio je pogled. Pogledao je ponovo u mene i namrstio celo. "Ajde sada, necemo ovih tuznih rastanaka. ", potapsao me je po ruci. " Nemoj nas zaboraviti."

Jednu suzu sam brzo obrisao rukavom majice i odmaknuo se od njega. "Necu. Ni ti mene."

Osjetio sam neciju ruku na mom laktu te sam se trznuo. Meggy. "Ajde idemo", sapnula je.

Klimnuo sam glavom i pogledao jos jednom u Simona. "Vidimo se, Simon."

Nasmijrsio mi se. "Vidimo se, Harry."

Meggy mu je se nasmijesila i mahnula rukom.

Okrenuo sam se i izasao napolje.


Ti si moja! »h.s »z.mWhere stories live. Discover now