Ti si moja! »h.s »z.m

Chapter 45

Charlotte P.O.V

Uzbudjenje me je u potpunosti preplavilo.

Onaj racionalni dio mene, uporno mi je govorio da je to pogresno. Da to ne trebam raditi. Da me je ostavio. Povrijedio na najgori moguci nacin. Ali malo pomalo. Taj racionalni dio mene postaajo je sve tisi i tisi. Njegov jezik je vjestim pokretima ispipavao svaku mogucu unutrasnjost mojih usta. Ruke su mi odlutale do njegovoga vrata, te sam ga jos blize primakla sebi.

Svoje ruke je postavio pored moje glave, a donji dio tijela drzao je priljubljen uz moj. Nastavio me je polahko ljubiti sve njeznije i njeznije. Usne je spustao niz moj vrat, ostavljajuci tako svoje otiske na njemu. Ruke sam zaplela u njegovu kosu, te je plela u svojim rukama.

Boze, tako mi je ovo falilo.

Najednom kao hladnan tus, do mojih nosnica stigao je jaki miris alkohola. Svu mogucu snagu ulozila sam u to, te ga odgurnula rukama od sebe..

"Ne", promrmljala sam.

"Zasto ne?", upitao je. Ponovo je svoje lice prislonio do mog, i nasa cela su se dodirivala. Njegove oci bile su kao usadjene u mene. Sve je bilo tako .. poznato. Blisko. Kao i prije..

Odmahnula sam glavom i ruke i dalje drzala na njegovim prsima. "Ovo se ne treba dogoditi. Ti .. imas djevojku, Harry."

"Nece znati", prosaputao je. "Molim te."

"Ne", ponovila sam. "Pijan si Harry."

Prstima je prosao frustrirano kroz kosu, te se odmaknuo od mene. "Zasto si se uopste vracala?"

"Molim?", upitala sam.

"Zasto si se dovraga uospte vracala?", rasirio je ruke.

Uperila sam prst u njega. "Svi imaju pravo da me to pitaju, sem tebe. Jel ti to jasno?"

Taman je krenuo nesto da odgovori, kada su se vrata na wc-u otvorila. Na vratima je stajala neka starija sjedokosa gospodja. Pogledala je prvo u mene, pa u Harrya. "Da li prekidam nesto?"

Harry se je kiselo nasmijesio i odmahnuo glavom. Bacio je jos jednom pogled na mene, te krenuo prema vratima. "Ne. Ne prekidate apsolutno nista."

--------

Lezala sam u sobi, a telefon mi je vribrirao. Pogledala sam u zaslon. Lucas.

Zaklopila sam oci i nastavila da lezim.

Zacula sam da je stigla poruka. Otvrila sam je.

Zasto mi se ne javljas? Da li je sve u redu?

Lucas

Uzdahnula sam i glavu zagnjurila u jastuk.

Zasto mi dovraga sve ovo treba u zivotu? Zasto se napokon ne mogu odmoriti od svega? Zasto sam se uopste morala vracati u ovaj grozni grad?

------

Lezim na plazi, a on je pored mene. Grli me rukama oko struka, dok glavu drzi zagnjurenu u moj vrat. Miris kolonjske vodice dopire do mojih nosnica, i shvatam da bih bas ovdje, sada, sa njim, mogla da ostanem zauvijek.

Okrecem se prema njemu i gledam mu u lice. Ispred sebe vidim moga maloga andjela. Oci su mu sklopljene, a usne izvijene u blagi smijesak. Kovrdje mu padaju po celu, te ih polahko rukom sklanjam sa lica.