7. deo

134 6 2
                                    

•• 7.deo ••

Čim sam popila kafu, izašli smo iz kancelarije i zajedno se uputili ka liftu. Čim smo ušli u isti, pritisnula sam dugme za prvi sprat gde se nalazio studio za slikanje. Lift je krenuo i brzo se spustio sa četvrtog sprata, gde se nalazila kancelarija, na prvi. Čim su se vrata otvorila, našli smo se u velikoj sali u kojoj je bilo nekoliko ljudi.

"Evo nas.", javim se, čim smo izašli iz lifta i tako sam zadobila pažnju svih u prostoriji.

"Gospodjice Nelson, dodjite ovamo da se presvučete, a Vi gospodine Garsia se spremite za slikanje.", počela je da nam daje upute šta da radimo i mi smo je poslušali.

Odem do jednog garderobera i tamo su već bile haljine koje bih trebala da nosim za fotografisanje.

Obučem prvo crnu haljinu dugih rukava sa pufnastim ramenima i širokih rukava kod zglobova. Bila je normalne dužine. Dekolte je takodje bio skroz okej. Obujem i crne štikle na to i dodam jednu ogrlicu kao detalj, te izadjem iz garderobera i krenem ka ostalima.

Svi su gledali u mene kao da sam pala sa Marsa.

"Bolje da ste postali model, a ne dizajner.", začuje se jedan od radnika i udeli mi kompliment, ali tada dobije Dominicov prekoran pogled.

Nasmejem se, te stanem ispred kamere.

"Podigni glavu, ispravi ramena, izbaci desnu nogu napred i leva ruka na kuk. Sad rame leve ruke malo izbaci napred i glavu okreni za milimetar okreni na levu stranu.", objašnjavao je, a ja sam samo pratila.

"To je to!", vikne, te uradi nekoliko slika iz drugih uglova.

"Sada se opusti. Slobodan stil.", kaže i nastavi sa slikanjem, dok sam ja stajala u raznim pozama.

Sve vreme sam imala neku tremu i osećala leptiriće u stomaku. Znala sad da je to mogao i on da primeti. Sve je to od tih njegovih smedjih očiju koje šaraju po mom telu dok mi pokazuje kako da stanem ili dok me slika.

Čim je završio sa slikanjem bilo je prilično kasno i nisam mogla da stignem da završim svoj prethodni zadatak i svu onu papirologiju.

"Zašto ne daš Lauri da završi posao?", upita me, dok polako ostavlja fotoaparat u torbu.

"Ne želim da joj dajem dodatan posao."

"Ona je tvoj asistent Meredith.", kaže, a ja ga pogledam.

"Znam da jeste. Dominic.", izgovorim i tada primetim Lauru koja je išla u našem smeru i zaustavim je. "Laura.", dozovem je.

'Da. Treba Vam nešto?", upita me, a ja se nasmejem nervozno.

"Da li možeš završiti moj posao? Ne moraš baš sve. Ukoliko ne stigneš ostavi na mom stolu, završiću sutra.", objasnim joj, a ona klimne glavom.

"Mogu naravno.", prihvatila je i samo klimnula glavom.

"Hvala ti do neba i nazad.", zahvalim joj se i zajedno sa Dominicom krenem ka izlazu.

"Moram da odem do Sissy. Idi ti kući, a ja ću doći kasnije.", saopštim mu i dam mu ključeve od ulaznih vrata.

"U redu. Nadam se da je sve u redu.", kaže i onda se rastanemo.

Uputim se odmah ka njenoj kući i odmah začujem telefon. Prvo sam mislila da je Sissy, ali bio je to zapravo Caleb. Pritisnem zelenu slušalicu i odmah začujem njenog glas.

"Hej seko.", rekao je raspoložen i zbog toga mi je bilo veoma drago.

"Reci, Calebe."

"Doći ću danas kod tebe. Da se vidimo."
"Naravno. Ja idem nešto do Sissy, pa ću ti napisati kad stignem kući. Mada Dominic je tamo, pa možeš i odmah da ideš.", kažem, a onda se opet začuje njegov glas.

"Vratio se?', upita zbunjeno, a ja se nasmejem.

"Jeste. Hajde sada moram da idem. Vidimo se kasnije.",  kažem i prekinem vezu, jer sam već bila ispred kuće svoje najbolje drugarice. Ili se barem nadam da je još uvek moja najbolja drugarica.

•𝓶𝓲𝓼𝓵𝓳𝓮𝓷𝓳𝓮

"Fotografija ljubavi", ZAVRŠENA Where stories live. Discover now