Srce mi je ko Rusija hah. Polufinale nas čeka i nadam se da ćemo uspijeti doći do zlata ove godine.
"Nasmijana lica, kockice u boji. Toče se pića dok bodre se heroji koji ginu svaku večer k'o da sutra ne postoji."
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
~Danas sam prisustvovala jednom jako poučnom razgovoru koji je išao okoprilike ovako;
Koviljka: Jao, šta plačeš više? Bosiljka: Pa uginuo mi je pas, jako sam vezana za njega. Koviljka: Meni su se roditelji rastali sa deset, i uopće nisam toliko plakala. Bosiljka: Ali on je meni bio dio obitelji.. Koviljka: Jao ma daj, stoput mi je gore u životu i opet ne kukam.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Mislim da mjera za bol nije još uvijek osmišljena, i sve dok tako ostane nemate pravo govorit drugima kako su njihovi problemi bijedni.
Svako muči svoju muku, na svoj način. Lakoća i način nošenja sa boli se razlikuje od čovjeka do čovjeka, baš kao i ukusi ili pogledi na stvari.
Ne možete znat kroz šta netko drugi prolazi, niti možete tuđe živote uspoređivat sa svojim.
Prestanite sve svodit na natjecanje. Prvo osmislite neku igru "Kome je teže?" pa nek 'najbolji' pobijedi.~
Malo sam iskarikirala razgovor, al' to uopće nije važno.
Bez kog čula biste mogli živjet? Na šta vas asocira plava boja?
