Ćetri sata ćamim ćekajući, a ti me pitaš što sam neurozan¿ #MarinkoĆutuk
~
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Wrong. Nitrogen, oxygen and carbon dioxide are in the air.
Sviđanje, zaljubljenost i ljubav su striktno odvojeni pojmovi, bar u mom mini svijetu.
Oči mi već imaju bicepse kol'ko puta sam zakolutala na ono "Izgled uopće nije bitan, ako čovjek ima dobru dušu". Ne lažimo sebe, treba postojat fizička privlačnost kako bi došlo do nečeg višeg od zdravo za zdravo, karakter dolazi tek kasnije. Zato ne vjerujem u ljubav na prvi pogled, to je samo simpatisanje nekoga.
Svak ima u glavi nešto što voli, neku svoju viziju savršenog. Nemojte mislit kako ste ružne ako ne postoji kemija između tebe i određenog lika, koji ti se sviđa. On možda voli višlje cure, crnke ili povučene, u svakom slučaju postoji uvijek netko kome će se svidjet vaš glasan smijeh, boja kose ili metar i ćevap visina.
Kad krenete upoznavat tu osobu i vidite sličnosti među vama, javlja se zaljubljenost. U tom periodu u svom dečku/curi tražite ono vama idealno, tražite neku sigurnost i karakteristike koje vama pašu. Leptirići u trbuhu s vremenom pocrkaju, prestaje idealiziranje, ispoljavaju mane te osobe, ali i vi se prestanete pokazivat kao neki cvjetić.
Ako uspijete prevazići suočavanje sa tim kako vaš odabrani ne može biti tamo neki princ na bijelom konju, već da je on samo konj kog svejedno volite, dolazite do ljubavi. Period u kom volite osobu baš onakvu kakva je, ne kako se ponaša prema tebi, već kakav je bez tebe. Tu već kreću ozbiljnija razmišljanja o budućnosti i sličnim temama, ne temelji se sve na tome hoće li on na kraju poruke stavit smajlić srčeka ili ne.
Za osobu koja nije dogurala dalje od faze zaljubljenosti, i to kad sam imala 5 godina, u početku je bilo nepojmljivo pretjerano patetisanje oko raskida. Mislim i dalje mi je glupo rezanje vena zbog dečka, ali zapravo postoji objašnjenje upadanja u neku vrstu "depresije".
Ljubav je nešto što nastaje kod otpuštanja određenog hormona u mozgu, oksitocina. To je hormon ljubavi i sreće i djeluje dosta slično kao droga. Kod njegovog lučenja, dvije osobe postaju u određenom smislu ovisne jedna o drugoj. On je razlog zašto prekidi kod prave ljubavi ima ogromne posljedice emotivno i psihički, čak i do razine da nekoga skroz slomi i da ta osoba ostane bez ikakve nade. I upravo oksitocin određuje razliku između zaljubljenosti i ljubavi. Zaljubljenost, ili pseudo-ljubav, je na razini pušenja trave tu i tamo. U svakom trenutku možeš prestati, jedina prava posljedica će biti da ti fali, ali nećeš imati neke jake simptome skidanja. Prava ljubav je na razini kokaina. U početku ti je dovoljno malo, ali s vremenom ti to malo postane kurac od ovce (Šta je muškarac bez brkova?), želiš više i više, želiš češće imati pristup tome, spremna si se odreći nekih važnih stvari samo da možeš dobiti novu dozu. Jedino što te suzdržava od potpune ovisnosti je tvoj razum koji ti govori da imaš neke druge stvari, koje su ti prioriteti.
