Chapter Five; Lost on you

233 14 1
                                    

Filip Djukić

"Filipe, ajde!"-Ariana ulazi već peti put u sobu.

"Ari bre, pusti me da spavam."-Kažem joj, pa se okrenem na drugu stranu. Pa došli smo kući u 7 ujutro.

"Filip, moramo biti kod Milana na ručku u 13. Sada je 11, taman da popiješ kafu."-Kaže Ari i ja klimnem, sad ću ja. Samo da odspavam još pola sata.

"Filipe, bre!"-Ariana mi uzme deku, a ja je pogledam.

"Teror, tebra. Neviđeni."-Promrmljam, pa ustanem iz kreveta i odem u kupatilo. Otuširam se, pa se ogrnem peškirom i pogledam se u ogledalo.

Mislio sam da ću celu noć misliti o Lei, kad ono samo Kali vidim pred očima.

Obučem se, pa izađem van iz kupatila i sednem za stol.

"Jesi dobro?"-Stefan sedne samnom, pa mi natoči kafe.

"Zašto nebi bio?"-Pitam ga, pa zapalim cigaru i popijem malo kafe.

"Pa zbog Lee, bre."-Stefan kaže,  a ja odmahnem glavom.

"To je rešeno tebra, ne brini."-Uzdahnem, ona se vraća u Nemačku, glupo bi bilo da počinjem nešto opet s njom, pa opet ostanem povređen.

"Hteo sam da ti kažem, da te nebi podržao. Ja sam jedva preživeo kada te ostavila, pa mogu da zamislim kako je tebi bilo. Nemoj molim te da te opet gledam kako plačeš."-Kaže Stefan, i ja se u potpunosti slažem s njim. Gadno je bilo, tebra.

"Ne brini, tebra. Neću više s njom, obećajem."-Nasmešim se, svakom na svetu želim drugara kakav je Stefan.

"Upoznala sam Kali jučer napolju."-Ariana se pohvali, pa sedne za stol.

"Lepa je, jelda?"-Nasmešim se, ne mogu da ne mislim o njoj.

"Da, i mnogo gotivna devojka. Studira ekonomiju."-Bravo Ari, detektivu moj. Sve ćeš da mi saznaš.

"Kud sreće da je na ručku."-Zamislim se, ako već juče nisam imao hrabrosti da joj priđem, danas ću sigurno.

+

"Ne mogu da verujem, ko je tebe uspeo da probudi?"-Zagrli me Jelena, a ja se počnem smejati.

"Ariana, bre. Devojka nije normalna."-Kažem, pa zagrlim i Milana.

"Jeste odradili prvu bračnu noć?"-Pitam ga, a on se nasmeje.

"Tebra, da samo znaš."-Namigne mi, a ja se nasmešim. Neka ste vi meni srećni, zaslužili ste.

"Filipe!"-Tonijeva žena, Nikolina mi priđe i čvrsto me zagrli.

"Nina, bre! Pa gde si ti juče?"-Poljubim je u obraz, pa se odmakne  malo od nje.

"Nisu mi dali slobodno na poslu."-Preokrene očima, pa me još jednom zagrli. Ako je Nina tu, znači da je i Kali tu.

"Čujem da ti se sviđa moja ćerka."-Nina digne obrvu sa smeškom, a meni odma neugodno.

"Pa lepa je, Nina! Jel smem da gledam?"-Pitam, a Nina počne da se smeje.

"Možeš i da diraš, ako ćeš da budeš dobar."-Nina namigne, a ja se nasmešim. Legenda, najveća.

Uđem napokon u kuću, i odmah ugledam Kali. Sedi sa Tonijem za stolom.

"Dobro jutro!"-Sednem s njima,  a oni se počnu smejati.

"Jutro, tebra! Gde si dosad?"-Pita Toni, a gde sam, moramo sam da očistim stan od ono dvoje parazita.

"Ne pitaj me ništa."-Nasmešim se, pa si natočim kafe. Eliksir života, bre.

"Toni, idi pomakni auto!"-Milan vikne, a Toni se ispriča, pa ustane od stola i izađe van iz kuće.

"Kali, kako si ti preživela noć?"-Pitam je, nervozan sam čim je vidim, brate.

"Nisam ni spavala, čim smo došli kući, Jelena me zvala da dođem ovde u 9 da joj pomognem."-Zijevne Kali, a ja se počnem smejati.

"Pa što nije Marta došla?"-Pitam, pa Marta je kuma.

"Marta se toliko opila, da ju je Aki nosio kući. Još uvek spava."-I Kali i ja se smejemo, Marta koja inače ne pije, se jučer devastirala.

"Jel imaš koga ovako?"-Zagrizem usnu, pa nije još vreme zato pitanje Filipe.

"Nemam, a ti imaš pretpostavljam? Mislim videla sam kako s onom devojkom izlaziš napolje."-U jebote, zaboravio sam na to. Nisam mislio da će Kali videti.

"Ma ne, to mi je bivša devojka. Morali smo nešto da razrešimo."-Opravdam se, a Kali klimne, pa pogleda oko sebe.

"Idem da postavim stol."-Ustane se ona od stola, pa i ja napravim isto.

"Jel mogu da ti pomognem?"-Pitam je i ona se nasmeši.

"Možeš, naravno."

THE DEVIL'S REVENGE // Book TwoTahanan ng mga kuwento. Tumuklas ngayon