Filip Djukić
"Filipe, jedi."-Ariana mi kaže, a ja odmahnem glavom.
"Ne mogu bre, prejeo sam se."-Kažem, pa zapalim cigaru.
"Fićo, jesi se otreznio?"-Pita me Milan, a ja odmahnem glavom.
"Otreznit ću se čim odspavam malo."-Protegnem se, pa si natočim malo kafe.
"E Fićo, trebam te na minut."-Toni sedne pored mene i ja ga pogledam, "Šta je, tebra?"
"Hteo sam da se tetovišem, to jest da prekrijem tetovažu."-Kaže i ja klimnem, a on nastavi.
"E ali ne znam hoćeš li moći to da prekriješ."-Skine jaknu i pokaže mi tetovažu na ramenu koju hoće da prekrije.
"Mogu da prekrijem tebra, ali ne iz prvog puta."-Proučim tetovažu i već smišljam s čim ću da ju prekrijem.
"Ma znam, znam. Koliko bi to koštalo?"-Pita me, a ja se počnem smejati.
"Ništa, tebra. Ni ti meni moje nisi naplatio."-Nasmešim se, kompenzirat ćemo.
"Kad imaš slobodno?"-Pita me, a ja izvadim mobilni i proverim raspored. Uvek slikam bilješke.
"U utorak u 10."-Kažem i on klimne, a ja ga zapišem.
"Smisli s čim ćeš da prekriješ."-Namigne mi, tebra, već sam smislio. Samo još da stavim na papir.
"Prekrij to kako znaš i umiješ!"-Javi se Nina, a ja se počnem smejati.
"Hoću, Nina, ne brini."-Kažem, bit će bolno i naporno, ali dat ću sve od sebe.
"Fićo, pokupiš me sutra?"-Anja pita, većinom idemo skupa na posao, ako nam se smjene poklope.
"Jesi do 9?"-Pitam je i ona klimne.
"Dođem onda u 8, da stignemo na kafu."-Nasmešim se, ne mogu da funkcionišem ujutro ako ne popijem kafu.
+
Kalisi Laurell
"Nije ti hladno?"-Filip izađe van iz kuće, a ja se nasmešim.
"Jeste, ali morala sam da obavim poziv."-Kažem, zvao me kolega s faksa. Žao bi mi bilo da mu ne pomognem.
"Ja moram da idem."-Filip uzdahne i ja klimnem.
"Jel bi mi dala broj?"-Pita nakon što sam ja krenula natrag u kuću.
"Piši."-Izrecitiram mu broj, a on me nazove da mi ostane njegov.
"Sutra ću da te zovem, čim se probudim."-Nasmeši se on, a ja zagrizem usnu. E moj Filipe, šta ću ja s tobom? Ispričala mi Jelena sve vezano za njegovu bivšu devojku, i mislim da se s njom ne mogu meriti.
A ja nisam neko tko će mu tratiti vreme u krevetu.
"O čemu razmišljaš?"-Digne on obrvu, pa se nasloni na zid kuće.
"Šta želiš od mene, F?"-Nasmeši se on na nadimak koji sam mu upravo izmislila.
"Kafu."-Slegne ramenima, dobro F, popit ćemo kafu.
"Dobro, može. Zovi sutra."-Kažem mu, a on i dalje ne odlazi.
"Jebote, loš sam u ovome. Kali, nisam se za nekoga ovako zainteresirao već dugo, nemoj da mi zameriš."-Bar je iskren lik, ako ništa drugo.
"Nema problema, F."-Nasmešim se, idi kući lepotane. Nadam se da je i pametan toliko koliko je lep.
"Vidimo se."-Uzvrati on osmeh, pa krene prema autu, a ja napokon uđem u kuću.
"Jesi umorna?"-Sednem pored tate, pa izvadim mobitel iz tašne.
"Malo, sutra moram na faks."-Kažem mu i on klimne.
"Hoćeš da te vozim?"-Pita me, a ja se zamislim na sekundu. Ako me tajo vozi, mogu pola sata duže da spavam.
"Ajde, molim te."-Naslonim se na njega, a on me poljubi u čelo. Moj tata je moja stena, moj heroj. Nikada mu niko neće biti ni do kolena.
"Rekao mi je Filip da će da te traži broj mobilnog."-Kaže tata, a ja se počnem smejati.
"Ma jel to on tražio dopuštenje?"-Smejem se ja i dalje, pa počne i tajo.
"Dobar je Filip momak."-Tata kaže i ja klimnem, verujem ja da je on dobar.
"Idemo, pačići?"-Pita majka i mi klimnemo, umorna sam. I ne znam zašto, ali ne mogu da dočekam sutrašnji dan.
Zovi Filipe, što prije.
![](https://img.wattpad.com/cover/218167876-288-k203358.jpg)
YOU ARE READING
THE DEVIL'S REVENGE // Book Two
Non-FictionSequel to "THE DEVIL HIMSELF." And the devil may cry, at the end of the night. Jeste li spremni na jednog novog, još goreg Filipa? Ne? Ni ja. Sve što mu je učinjeno, bit će vraćeno. I dobro i loše. Izgubio je "ljubav svog života" ili je on bar tako...