Chapter Six; Premission

194 15 4
                                    

Filip Djukić

"Filipe, jedi."-Ariana mi kaže, a ja odmahnem glavom.

"Ne mogu bre, prejeo sam se."-Kažem, pa zapalim cigaru.

"Fićo, jesi se otreznio?"-Pita me Milan, a ja odmahnem  glavom.

"Otreznit ću se čim odspavam malo."-Protegnem se, pa si natočim malo kafe.

"E Fićo, trebam te na minut."-Toni sedne pored mene i ja ga pogledam, "Šta je, tebra?"

"Hteo sam da se tetovišem, to jest da prekrijem tetovažu."-Kaže i ja klimnem, a on nastavi.

"E ali ne znam hoćeš li moći to da prekriješ."-Skine jaknu i pokaže mi tetovažu na ramenu koju hoće da prekrije.

"Mogu da prekrijem tebra, ali ne iz prvog puta."-Proučim tetovažu i već smišljam s čim ću da ju prekrijem.

"Ma znam, znam. Koliko bi to koštalo?"-Pita me, a ja se počnem smejati.

"Ništa, tebra. Ni ti meni moje nisi naplatio."-Nasmešim se, kompenzirat ćemo.

"Kad imaš slobodno?"-Pita me, a ja izvadim mobilni i proverim raspored. Uvek slikam bilješke.

"U utorak u 10."-Kažem i on klimne, a ja ga zapišem.

"Smisli s čim ćeš da prekriješ."-Namigne mi, tebra, već sam smislio. Samo još da stavim na papir.

"Prekrij to kako znaš i umiješ!"-Javi se Nina, a ja se počnem smejati.

"Hoću, Nina, ne brini."-Kažem, bit će bolno i naporno, ali dat ću sve od sebe.

"Fićo, pokupiš me sutra?"-Anja pita, većinom idemo skupa na posao, ako nam se smjene poklope.

"Jesi do 9?"-Pitam je i ona klimne.

"Dođem onda u 8, da stignemo na kafu."-Nasmešim se, ne mogu da funkcionišem ujutro ako ne popijem kafu.

+

Kalisi Laurell

"Nije ti hladno?"-Filip izađe van iz kuće, a ja se nasmešim.

"Jeste, ali morala sam da obavim poziv."-Kažem, zvao me kolega s faksa. Žao bi mi bilo da mu ne pomognem.

"Ja moram da idem."-Filip uzdahne i ja klimnem.

"Jel bi mi dala broj?"-Pita nakon što sam ja krenula natrag u kuću.

"Piši."-Izrecitiram mu broj, a on me nazove da mi ostane njegov.

"Sutra ću da te zovem, čim se probudim."-Nasmeši se on, a ja zagrizem usnu. E moj Filipe, šta ću ja s tobom? Ispričala mi Jelena sve vezano za njegovu bivšu devojku, i mislim da se s njom ne mogu meriti.

A ja nisam neko tko će mu tratiti vreme u krevetu.

"O čemu razmišljaš?"-Digne on obrvu, pa se nasloni na zid kuće.

"Šta želiš od mene, F?"-Nasmeši se on na nadimak koji sam mu upravo izmislila.

"Kafu."-Slegne ramenima, dobro F, popit ćemo kafu.

"Dobro, može. Zovi sutra."-Kažem mu, a on i dalje ne odlazi.

"Jebote, loš sam u ovome. Kali, nisam se za nekoga ovako zainteresirao već dugo, nemoj da mi zameriš."-Bar je iskren lik, ako ništa drugo.

"Nema problema, F."-Nasmešim se, idi kući lepotane. Nadam se da je i pametan toliko koliko je lep.

"Vidimo se."-Uzvrati on osmeh, pa krene prema autu, a ja napokon uđem u kuću.

"Jesi umorna?"-Sednem pored tate, pa izvadim mobitel iz tašne.

"Malo, sutra moram na faks."-Kažem mu i on klimne.

"Hoćeš da te vozim?"-Pita me, a ja se zamislim na sekundu. Ako me tajo vozi, mogu pola sata duže da spavam.

"Ajde, molim te."-Naslonim se na njega, a on me poljubi u čelo. Moj tata je moja stena, moj heroj. Nikada mu niko neće biti ni do kolena.

"Rekao mi je Filip da će da te traži broj mobilnog."-Kaže tata, a ja se počnem smejati.

"Ma jel to on tražio dopuštenje?"-Smejem se ja i dalje, pa počne i tajo.

"Dobar je Filip momak."-Tata kaže i ja klimnem, verujem ja da je on dobar.

"Idemo, pačići?"-Pita majka i mi klimnemo, umorna sam. I ne znam zašto, ali ne mogu da dočekam sutrašnji dan.

Zovi Filipe, što prije.

THE DEVIL'S REVENGE // Book TwoWhere stories live. Discover now