Chapter Twenty Four; Happy hour

284 11 2
                                    

Filip Djukić

"Hoćemo negde ovaj vikend?"-Pitam Lauru dok ulazimo u stan.

"A gde?"-Pita ona, pa izuje patike i krene u boravak.

"Ajmo na more."-Nasmešim se, pa sednem na kauč. Hteo bi je svugdje da je vodim.

"Jao, može! Hoćeš Stefana i Ari da zoveš?"-Koliko nju vesele male stvari. Obožavam to kod nje.

"Mogao bi, da. Rezervisat ću hotel za nas četvero, pa ću da ih iznenadim."-Nasmešim se, pa otključam mobilni i krenem u potragu za lokacijom.

"Jao, spava mi se."-Ispruži se ona na kauču, a ja počnem da se smejem.

"Spavaj ovde."-Kažem joj, nadam se da će malo da popusti više.

"Kako ću na posao ujutro?"-Pogleda me, tebra, kakve oči ima.

"Pa ja ću da te vozim, gde je problem?"-Pomazim je po butini.

"Ali moram da bude na poslu u 7, od kad ti radiš?"-Zjevne, pa stavi noge u moje krilo.

"Od 8, taman da popijem kafu."-Nasmešim se, pa ugasim mobilni i legnem kraj nje, "Jel mogu?"

"Možeš, ajde. Ali neću da spavam ovde."-Kaže, a ja je zagrlim i poljubim u čelo. Moje malo zločesto.

"Baš si mi drag nekako."-Kaže ona, a ja počnem da se smejem.

"Ma jel jesam?"-Zagrlim je jače, kako samo mala glumi hladnoću.

"Jesi, da. Lepo mi je u tvom zagrljaju."-Volim tu njenu iskrenost, mnogo.

"Preslatka si."-Kažem joj, pa je opet poljubim u čelo.

"Nećeš da me zajebeš, jelda?"-Podigne pogled, a ja uhvatim priliku da je poljubim, bar na brzinu.

"Neću."-Kažem posle poljupca, a ona je u blagom šoku.

"Još."-Položi dlan na moje lice i privuče me bliže k sebi, pa me poljubi.

Kako se dobro ljubi, bre. Gde si bila ceo moj živooot!?

Zavučem ruku ispod njene majice i produbim poljubac. Ona me zagrli oko vrata i nasmeši se.

"Ostani da spavaaš."-Poljubim je u vrat, a ona uzdahne.

"Ne još, Filipe."-Pa zašto, jebotee!? Jel ja nešto krivo radim?

"Pa zašto? Neću ništa da pokušavam."-Kažem, baš se glupo osećam. Stalno je nagovaram da spava ovde i ona uvek, ali uvek odbije.

"Nije u tome stvar, Filip. Ajmo polako."-Poljubi me u obraz i ja klimnem. Šta ćemo se dve godine ljubit  i viđat samo? Ajde beži bre, pa prestar sam ja za to.

"Ajmo nešto jesti."-Ustane se ona i ode, a ja ostanem da ležim.

Pa gde sam te našao tako komplikovanu, jebem ti sve?

+

"Kakvo more brate?"-Pita Stefan dok ja tetovišem Leinog Nikolu.

"Slano, bre. Kakvo."-Preokrenem očima, jebem te glupa.

"Pa kako ću s trudnicom na more? Samo što se ne porodi, bre."-Sedne Stefan preko puta nas, pa izvadi mobilni.

"Šta pričaš ti? U 6. mesecu je."-Kažem, pa se počnem smejati.

"Pa jesi je vidio kolika je?"-Stefan se primi za glavu, a ja se i dalje smejem.

"Filip, šta da napravim za Lein rođendan?"-Mene si našo bre da pitaš, ne znam ni šta ću sa svojim.

"A ne znam, odvedi je negde lepo."-Slegnem ramenima, nisam dobar u iznenađenjima.

"Kaže Ariana da idemo na more, sad morma oću, neću."-Uzdahne Stefan, bravo Ari srce moje.

"Idemo ona sledeće sedmice. Moram reć Lauri da uzme godišnji."-Otipkam na brzinu Lauri poruku, pa nastavim tetovirati.

"Gde ste, miševi?"-Ulazi Milan, a ja se počnem smejati.

"Pustila te Jelena iz kuće?"-Pitam ga, a on odmahne glavom.

"Pobego sam, brate."-Smeje se on, nisam ga video od svadbe.

"Šta ima?"-Sedne pored Stefana, pa me pogleda.

"Ništa, kuća, poso."-Kažem, stvarno je tako. Dobro i pokoji izlazak. I Laura. Ma neću sad ništa da mu pričam.

"Ja sam došao da Vas obavestim da se Marta i Aki žene za dva meseca."-Što se svi žene, tebra, šta im je? Pa ja ću da bankrotiram.

"I ja se ženim da dva tjedna."-Stefan se pohvali, jer mi to kao ne znamo.

"Znam brate, štedim pare već mesec dana."-Milan se počne smejati, i ja moj Milane.

"Kume, jesi ti prikupio koju kintu?"-Stefane, nemoj da me zajebavaš jer ćeš da se ženiš u štaglju.

"Ja sam mnogo siromašan."-Uzdahnem, a ovi se smeju.

"Jutro!"-Ulazi Ariana, eto, moja greška što im dopuštam da se druže ovde. Samo me dekoncentrišu.

"Ajmo svi palite, šta je moja radnja? Kafana?"-Pitam kad vidim kelnericu da donosi kafe u radnju.

"Ne seri, nego tetoviši."-Kaže trudnica, pa ovo nema nigde! Ja kao šef moram da ćutim.

"Fićko, što se nerviraš?"-Stefan se smeje, a ja ću sve redom da ih istućem.

Ma volim ih bre, do neba.

You've reached the end of published parts.

⏰ Last updated: Jul 13, 2020 ⏰

Add this story to your Library to get notified about new parts!

THE DEVIL'S REVENGE // Book TwoWhere stories live. Discover now