Nora's POV
Iz sna koji je više bio bolan nego odmarajuć me trgne neugodna bol u vratu te otvorim teške kapke podizajući glavu u početni položaj. Otvorivši oči, primjetila sam da ne vidim dobro, trepnula sam nekoliko puta kako bih izbistrila pogled.
Nije mi trebalo dugo da shvatim da sjedim na stolici što je i obrazloženje moje boli u vratu. Počela sam vrtjeti glavom kako bih smanjila ukočenost u vratu te primjetim da mi je prostorija poznata.
Pa ovo je Ethanovo skladište.
Spustim pogled na svoje tijelo koje nije vezano za stolicu. Čudno, to otmičari inače rade.
"Dobro tijelo, a loša osoba."- s leđa mi priđe taj Eliott na što se vrnem privlačeći ruke uz sebe gledajući ga skupljenih očiju.
Nisam htjela riskirati išta s njim jer je Ethan rekao da će doći i ne želim imati ikakav kontakt s ovom... rugobom.
"I kako te osvojio šarlatan Ethan?"
"Jako me interesira vaša priča."- stane pred mene sjedajući na stol u rukama čvrsto držeći času, pretpostavljam, viskija, dok sam ja izbjegavala pogled s njim tako da sam vrtjela glavom praveći grimase da me boli vrat te sam bila uvjerena da je ovo skladište prazno.
"Čuješ li ti mene?"- i počeo je lagano šiziti ispuštajući čašu viskija pored sebe te se ispravim i nezainteresirano ga pogledam braneći se grubim riječima kao i obično.
"Pokušavam te ne slušati, ali si jednostavno preglasan."
"Vatrena. Sad mi je jasno zašto si mu se svidjela."- dođe do nekakvog banalnog zaključka koji ni meni samoj nije jasan. Od kad se ja Ethanu sviđam? Šta si je ovaj umislio?
"A ti očigledno nemaš svoj život pa nos guraš u tuđi."- preokrenem očima te mi je iza Eliotta nešto zasmetalo. To nešto je bio Ethan koji je stajao na ulazu u skladište pokazivajući mi da udarim Eliotta.
Eliott je pričao nebuloze koje ja nisam čula jer sam pokušala smisliti način kako ga ošamutiti, a ova čaša viskija koja stoji uz njega mi je dala idealnu ideju da ga udarim s tim u glavu i pobjegnem.
"McCann, ne moraš mi se skrivati iza l..."- primjetio je da gledam iza njega i pokušao je dozvati Ethana, ali sam ga zaustavila udarajući tom čašom njega u glavu koji se automatski ošamutio i pao na koljena, a u to je uspio ući Ethan koji je prišao njemu i završio ono što sam ja započela.
Stajala sam sa strane ukopano ne vjerujući šta se događa. Gledala sam kako ga udara, vidjela sam tu bol u njegovim očima kada je udarao Eliotta, a ja nisam mogla otići odavde. Strah i trepet koji su me obuzeli i nisam se mogla kontrolirati.
"Pusti Millera ili maloj ode glava."- glasno udahnem kada čujem glas pored sebe i osjetim kako mi nešto hladi sljepoočnicu, a to nešto je bio pištolj.
"Pa od kud dolazite? Nisam li vas sve ispred pobio?"- isfrustrirano Ethan ispusti Eliotta na pod koji se smijao kao nadrogiran makar je dobio batina od kojih će se još duže vrijeme oporavljati.
Ethan izmoreno stane ispred mene čekajući daljnju naredbu ovoga koji i dalje ima uprt pištolj u moju sljepoočnicu.
U ovoj prostoriji je bila tolika napetost da se mogla rezati nožem, moje noge su lagano počele klecati i nisu bile stabilne, samo sam čekala trenutak kada ću pasti i dok sam ja razmišljala o svojim nogama Ethan je u sekundi uspio oteti tom dečku pištolj iz ruku i svladati ga, a ja sam uspjela dati petama vjetra i pobjeći iz skladišta, ali zastanem na vratima kad ugledam krvava tijela pred tim istim skladištem.
Podignem pogled u ugledam onu ekipu koja je bila u onoj sobi prije nego li sam se trebala naći s Eliottom. Stavim ruku na usta kako bi sprječila moguće povraćanje i potrčim u šprint želeći pobjeći odavde.
"Drži ju!"
"Šta stojite?!"- iza sebe sam čula Ethana kako prigovara dečkima jer me nisu zaustavili što mi je bio dodatni poticaj da pobjegnem.
"Nora!"
"Nora, stani!"- tijekom trčanja sam mogla osjetiti laganu vrtiglavicu koja me nije sprječila da trčim.
Uspio me stići i čvrsto me uhvatiti za lakat te me tako zaustavio u bježanju. Okrenuo me k sebi ne nadajući se da ću ga vidjeti krvavog lica koje me toliko uplašilo da su noge jednostavno otkazale, a oči od umora su se samo sklopile.
Ethan's POV
"Nor..."
"O super."- trčao sam za njom koliko su me noge nosile da bi ju na kraju jedva uhvatio kako pada u nesvjest.
Nezadovoljno je podignem u naručje ne očekujući da će pasti u nesvjest.
"Nathan, stavi ju u auto i nemoj da vam opet pobjegne."- Nathan mi je bio najbliže i njemu sam ugurao Noru koju je nakon toga smjestio u auto.
"A ja idem s ovim završiti."- pojasnim kuda idem te uđem nazad u skladište gdje je Eliott sjedio na sred skladišta na stolici krvavog lica čekajući valjda mene.
"Toliko me se bojiš da si morao curu poslati da obavi posao umjesto tebe?"- nastavio je provocirati što me frustriralo i tjeralo me da ga još istučem jer mu ovo očigledno nije bilo dosta. No, sabrao sam se i samo stao pred njega prekriženih ruku.
"Priznaj da ti se svidjela ta gesta."- namignem mu tako ga tjerajući da prizna da mu se svidjela gesta s Norom.
"Mogao si se malo bolje potruditi, bila je malo očita, a i tresla se kao prut kad me vidjela."- slegne ramenima na što se nasmijem.
"Nisam se ni pokušavao potruditi jer znam da ti padaš na bilo šta samo da ima rupu među nogama."
"Okrutno McCann, ali sviđa mi se."- veselo je rekao zamahujući prstom u mene.
"Meni ne jer ako te još jednom vidim u Zarinoj prisutnosti kunem ti se, i ti ćeš imati rupu među nogama."- prosiktam kroz zube te mu priđem bliže kako bi me shvatio ozbiljno.
"Prestravljen sam tvojom prijetnjom."- digne ruke u zrak kao u znak predaje.
"Znaš da se ja ne ponavljam, Miller."- rukama ga uhvatim za ramena grubo ga stiščući, dok ne osjeti bol nakon čega kratko zacvili nakon čega ga pustim i izađem iz skladišta.
"Idemo."- obratim se dečkima koji sjednu u svoje aute te i ja uđem u svoj paleći ga totalno zaboravljajući da iza leži Nora na što preokrenem očima jer se i s njom moram sada pozabaviti.
Skrivam se cijeli život od istine. Uporno izbjegavajući tu temu. Nitko ne zna, ali ja znam, moja sestra zna i naši udomitelji znaju. Da, moji roditelji ustvari nisu roditelji, nego ljudi koji su udomili Zaru i mene, otvorili nam vrata svoga doma, a možda bolje da nisu. Zbog njih sam ja u ovome svijetu. Svijetu droge i svijetu mržnje. Nisu me naučili voljeti kao što to drugi roditelji čine, mene su učili kako se tući i kako ubiti. Zbog njih je moja sestra sada izložena idiotima poput Eliotta. No, tko je Elliot Miller? On je sin ubojice naših roditelja, nevinih ljudi, on je osoba koja je nastavila očevu tradiciju, a ja ju pokušavam zaustaviti, ali se Zara našla metom. Totalno slučajnom metom. Eliott joj je namjerno privukao pažnju i mogao bih sa sigurnošću reći da se zaljubila u njega ne znajući tko je on. Ne želim da sazna tko je Eliott. Shvatite me, brat sam i ne želim da sazna tko je ubio naše roditelje. Potreslo bi ju to što ubojice naših roditelja slobodno šetaju ulicama. Zara je jedino što imam, i ona ima jedino mene. Imamo jedno drugo i ne želim ju izgubiti. Bit ćemo tihi, ali igrat ćemo na sigurno i pobjediti ovu utakmicu koju igramo cijeli život.
x x x
Ok, ni ja ne kužim šta sam napisala upravo, ako vam šta nije jasno. Pitajte, ali bolje nemojte jer ni sama ne znam šta se dogodilo😂
Sljedeći će biti zanimljiviji. Obećavam🙋🏻♀️
Luuvam vas i čuvajte se i uživajte u nastavku❤️❤️❤️💋💋💋💋
