Ethan's POV
Tog dana odvezao sam je kući ne razmišljajući da ju možda više neću vidjeti i da se neću čuti s njom. Nakon tog dana nisam se čuo s njom jer mi se nije javljala, a nisam htio opet previše smetati i biti dosadan. Zbunjuje me to njezino povlačenje iz svega svako malo. Zašto to čini? Znam da je ostajala sama u svom ludilu, tišinima, tvrđavi. Ratove, pobjede i poraze, vodila bi tako vječno. Nije imala nikog i nitko nije imao nju.
Dolazim na posao i svakog dana shvaćam da dolazim tamo samo kako bih ju vidio, pa barem na kratko, kao da ne zna da mi srce poludi na njezin miris, kada se nasmije, kada me pogleda. Makar, ni sam sebi još uvijek to ne mogu priznati jer ne znam kakav je osjećaj biti zaljubljen. Ne znam šta je to, ali čudno je, ja se osjećam pozitivno čudno. No, već nekoliko dana žudim i za njom i za mirisom i za osmijehom i za pogledom i vjerujte mi, da sada dođe ovdje, zaključao bih ju u ured i ne bi joj dozvolio da izađe sve dok ne razrješimo svaki problem koji nas je snašao, apsolutno sve.
"Gdje vam je Nora? Ona svako malo nestaje."- sjedio sam s njezinim ocem i s njezinom braćom u sali za sastanke pričajući o tako nekim nebitnim stvarima jer je sastanak završio, pa sam odlučio njih pitati o Nori nadajući se da će mi odgovoriti.
"Problem?"- neočekivano pitanje ili odgovor dobijem od Kaina koji je bio i više nego ozbiljan. Sva trojca su izgledala ljutito i strijelili su me pogledom, a ja sam se samo bojao da im nije sve rekla jer ako je... Nije dobro.
"Ma ne, samo pitam... ono."- neočekivano počnem mucati, a njihov otac se nasmije zamahivajući rukom prema njima kako bi zaboravio na Kainov odgovor od maloprije.
"Otišla je kod bake na selo, rekla je kako nešto mora riješiti sama sa sobom."- njezin tata mi je odgovorio potpuno smireno kao i što to obično radi na što njih trojca glasno zacvokoću.
"Tko je on da mora znati takvo što?"- upita Niall, a ja sam se našao u neugodnoj situaciji. Bilo je neugodno, ali znam barem dio priče, pobjegla je kako bi razmislila. To je nešto pozitivno, zar ne?
"Niall."- Norin tata zareži na njega te ustanem sa stolice jer moram otići. Moram saznati gdje je i o čemu razmišlja. Moram znati zbog čega je pobjegla jer ja ne mogu ovako.
"Oprostite, ali moram ići."- prekinem ih u svađi koja se nastavila kada sam izašao iz ureda i krenuo nazvati Iliyu da sazna gdje je Nora. Telefonirajući s Iliyom završim kod Chloe u uredu jer me preduhitrila na hodniku, pa sam morao ići kod nje.
"Iliya, rado bih da ne postavljaš suvišna pitanja, možeš li ju samo pronaći i javiti mi gdje je?"- srdito upitam Iliyu koji je odlučio danas provocirati iz nepoznatog razloga.
"Ako je otišla na selo, to ne znači da i ti moraš za njom."
"Imaš petnaest minuta da mi javiš gdje je inače se pozdravi s poslom."
"Grr."
"Imaš točno dvadeset i pet sekundi."- kada prekinem poziv s Iliyom pogledam na ručni sad i obratim se Chloe.
"Ethan, molim te, ja ne smijem dobiti otkaz."- očekivao sam moljakanje i stvarno ne znam zašto sam došao u ured kada znam da ću slušati upravo to.
"Sve ovisi od mog oca, ali vjeruj mi nije izgledao zadovoljno kada sam mu rekao šta si napravila."- prekrižio sam ruke na prsima, dok sam stajao na sred ureda odbrojavajući sekunde.
"Još dvije."
"Eth..."- i prekinem ju.
"Žalim slučaj Ethan više nije na usluzi."- zadovoljno produžim prema izlazu iz ureda, ali me zaustave riječi
