Ethan's POV
Ovog razočarenja sam se ja bojao cijelo vrijeme. Držao sam se distancirano sve dok me Zara nije počela uvjeravati da ona to nije napravila. Povjerovao sam i njoj i Zari ne znajući da mogu očekivati ne očekivano. Neugodno me iznenadila Nora s ovim, tvrdio sam kako sam očekivao ovo od nje, ali kada je to rekla iz svojih usta malo je reći da me nešto zapeklo u prsima što nikada nije, nikada me nisu dirale tuđe riječi, ne znam zašto me sada ovo pogodilo.
"Ethane!"- ušavši u kuću nisam očekivao da će me dočekati Zara koja me pokušavala trgnuti iz misli, ali sam samo prošao pored nje i sjeo na kutnu u dnevnoj.
"Šta ti se dogodilo? Izgledaš kao da te krava progutala i ispljunula, a da te nakon toga još pregazio i kamion."- sprdala se mome urušenom fizickom izgledu na što ju pogledam ne znajući kako sklopiti jebenu rečenicu. Zara joj je vjerovala, prvi put je nakon nekog vremena zavoljela neku osobu, otvoreno razgovarala s nekim i kako da joj kažem ovo?
Više mi je u ovoj situaciji žao Zare nego sebe, ja ću lakše prijeći preko toga nego ona. Ona je emotivnija, nego ja.
"Hoćeš li mi pobogu reći šta se dogodilo?"- skakutala je ispred mene očekujući moj odgovor koji za vraga nisam mogao izgovoriti.
"Ubio si je."
"Isuse ti si j..."- počela je buncati te ustanem s kutne i rukama ju uhvatim za ramena kako bi ju zaustavio i smirio ju.
"Nora je dokumente predala policiji."- nasmije se na moj odgovor jer mi nije vjerovala, ovo izgovaram već veliki milion puta i bilo bi suludo da mi povjeruje.
"Ispričao sam joj se i onda mi je rekla da je to ona napravila."- ovaj put me pogledala i to pažljivo. Popustim svoj stisak te spustim ruke i vratim se na kutnu, dok je ona razočarano gledala u neku točku iza mene.
"Ma nije to napravila."- počela je odmahivati glavom, a po glasu koji je pucao od tuge me jako rastužio.
Nisam htio dolijevati ulje na vatru te sam samo šutio, nisam bio u stanju više govoriti.
"Ona to nije napravila, Ethane."- sjedne pored mene s onim istim pogledom kada me danas tjerala da idem kod Nore ispričati se.
"Priznala je."- prekinuo sam je u tome da sama sebe uvjeri u nešto što nije istina.
"Uplašila te se, pa je zato priznala, ali ona to nije napravila."- nasmijem se njezinoj upornosti te glasno izdahnem.
"Zara, i ti možeš pogriješiti. Prihvati da nisu svi savršeni."- iznevjereno izdahne, pa iz džepa izvadim mobitel koji me obavještavao da imam poziv.
"Halo, Chase."- javim se znajući tko je, moj prijatelj policajac koji će me upravo sada obavijestiti da se nešto događa.
"Hej, Ethane."
"Ajde dođi u stanicu da ne bi policajci došli po tebe."- rekao je poprilično izmoreno na što preokrenem očima jer imam osjećaj da ovo neće na dobro.
"Baš je gadno?"- upitam na što izahne.
"Pa poprilično."
"Povedi i odvjetnika, mislim da će ti biti više nego potreban."- na spomen odvjetnika pogledam u Zaru koju moram nagovoriti da ide sa mnom makar nije diplomirala. Stvarno mi se ne da objašnjavati odvjetniku šta se dogodilo kad Zara već sve zna.
"Okej, dolazimo."- i poklopim namigujući Zari.
"Imaš prvi slučaj, idemo."- ustanem namješatajući košulju i ostatak sebe kako bi izgledao donekle ozbiljno.
