Nora's POV
Probuditi se prije Ethana i zafrkavati ga? Naravno, zašto ne?
Ustala sam i pokupila koliko toliko čitave stvari, sve osim grudnjaka, a majica koju sam imala nije mi bila baš prigodna bez grudnjaka tako da sam uzela njegovu sivu duksu koja je bila na fotelji bačena. Spavao je kao zaklan, pa sam se odlučila poigrati s njim i pobjeći kući jer i on je. Samo što ja ne bježim jer sam iskorištena nego da situaciju učinim zanimljivom.
"Kako nemaš ključeve?"
"Mama, pa nemam."
"Kako nemaš?"
"Lijepo, nikad ih nisam ni imala."- dok sam se ja šunjala izaći iz kuće tik prije nego li otključam i otvorim izlazna vrata začujem Zarin glas, a s njom je po mojoj pretpostavci bila i mama.
Super!
Zahihoćem od straha jer ne znam šta učiniti. Trčala sam kućom i na kraju se vartim kod njega u sobu budeći ga.
"Ethan."
"Ethan."- rukama sam odgurivala njegovo tijelo kako bi se trznuo jer je hitan slučaj.
"Čujem te, nisam gluh."- promrmlja umorno ne otvarajući oči jer je još bio u snu na što se ja još više uspaničim.
"Mama i Zara su ti pred vratima. Idi im otvoriti."- panika me uhvatila da sam čak počela cupkati na mjestu jer ne znam kako da ga natjeram da ustane iz kreveta.
"Ako me takvim forama misliš izvući iz kreveta, loše ti se piše."- glasno izdahnem kad shvatim da misli da lažem te se udarim rukom po čelu.
"Izgledam li ti kao da se šalim?"- upitam, pa otvori oči gledajući me.
"Kud ti žuriš, zašto si se obukla?"- rukom me uhvati oko vrata i prevali me kod sebe u krevet ljubeći me.
Bože, mama i sestra su mu pred vratima i on me ljubi. Bože spasi me!
"Nemoj me ljubiti, sestra i mama su ti pred vratima."- pokušala sam ga osvjestiti tako što mu nisam dozvoljavala da me ljubi.
"Neka pričekaju."- nadvio se iznad mene tako da sam ja ležala ispod njega gledajući ga nervozno, ali ujedno mi je bilo smješno.
"Nema čekanja, traže ključeve."- mlatarala sam rukama, a od pošto je bilo malo mjesta između nas udarala sam ga po golim prsima.
"O, to je moja duksa."- uporno je ignorirao to da su one pred vratima, pa se bacio na komentiranje dukse koja je na meni.
"Dob..."
"Fak!"- htio je nešto reći, ali ga prekine otključavanje ulaznih vrata pa se tiho nasmijemo jer on ne zna šta bi prije napravio. Obukao se ili spremio sobu, pa sam mu odlučila pomoći, dok se on spremao ja sam pokupila razbacanu odjeću i ubacila u prvi ormar.
"Ethan!"- počele su ga zazivati, a soba je izgledala koliko toliko dobro, ne daje nekakvu pažnju da se nešto dogodilo ovdje.
"Tu sam!"- odazove se te me nasmješeno pogleda i priđe mi ljubeći me na blic.
"Gotova si kad ih se riješim."- napaljeno kaže udaljavajući svoje usne s mojih u meni budeći žudnju za njim makar još nije ni otišao.
"Ako ih se riješiš."- napomenem to sarkastično, pa se spustim na pod i zavučem po krevet kako me ne bi vidjele.
Dugo vremena se čula buka i svađanje, a ja sam očekivala da će to potrajati pa spustim glavu na pod razmišljajući da ću zaspati ovdje, no više sam razmišljala o tome šta se sinoć dogodilo. Dogodilo je opet ono i ja opet ne žalim, a mogu primjetiti da je Ethan vrlo zadovoljan. Ne izgleda kao da je iskorišten.
