Ethan's POV
Odlazim drugi dan s posla, a u oko mi je upalo da nema Nore. Već dva dana, ni traga, ni glasa od nje. Pretpostavljam da sam taj razlog ja, ne znam trebali mi biti žao, ali sada mi nije žao jer me nitko nije uvjerio u suprotno. U to da Nora nije dokumente predala policiji jer krivac još uvijek nije pronađen.
"Je li danas došla na posao?"- a ja se već drugi dan ne mogu riješiti krpelja zvanog Zara i njezinog munjenog psa.
"Zašto je tebe to briga?"- upitam ju skidajući sako, a nakon toga sam grubo povukao kravatu kako bi ju skinuo sa sebe, a ona preokrene očima uzdisajući.
"Biti glup je kad znaš istinu, vidiš istinu, a još uvijek vjeruješ u laži."
"Ja ne vjerujem kako ti lako povjeruješ ljudima. Ženska mi je pred očima prijetila, čula si ju i držiš njezinu stranu."- sve što sam skinuo sam bacio na kutnu koja je bila pored mene te se pridružio tim stvarima na kutnoj.
"E pa ta ženska to nije napravila."- sjela je za stolić koji je bio ispred mene uvjeravajući me da to Nora nije napravila.
"Kako znaš?"- upitam ju očekujući možda nekakvo obrazloženje koje bi me moglo misteriozno uvjeriti da to Nora nije napravila.
"Pa jesi li maknuo iz tvrtke onu žensku koju je tražila da makneš?"- na odgovor kimnem glavom jer sam napravio to.
"Onda nije ona."- zamahne rukama gledajući u mene.
"Ona je nepredvidiva, misliš da ju znaš, ali ne znaš ju."- prođem rukom kroz kosu na što se ona nasmije.
"To ti misliš, ona samo želi mir i ne želi da ju itko dira."- hrapavo kaže što mene nasmije.
"Dobro i, šta da ona to nije napravila?"- potam ju želeći znati što bi ona učinila na mome mjestu.
"Dužan si joj ispriku."- glasno se nasmijem na odgovor, dok me ona blijedo gledala očima mi govoreći da će me natjerati na to.
"Nema šanse."- počnem zamahivati rukama i odmahivati glavom jer nema šanse da se ispričam nekome.
"Hoćeš."
"Neću."
"Hoćeš."
"Neću."
"Ići ćeš joj se ispričati inače ću reći tati šta ti je napravila."
"Makar svi znamo da to nije napravila."- započela je s prijetnjama koje nikada nije sa mnom koristila što me razljutilo.
"Zara, neć..."- nasmijao sam se ne vjerujući da će to napraviti.
"Hoću!"- ustala je ljutito na noge već hodajući prema izlazu.
"Zara!"- vikao sam za njom, dok me ignorirala uzimajući Spineea u ruke.
"Ne smiješ."- zaustavi se kada to odgovorim na što se okrene i pogleda me.
"Kako ćeš me zaustaviti? Gušit ćeš me kao Noru? Prišiti mi nešto što nema veze sa mnom?"- okrenula se prema meni navodeći neke činjenice za koje mi nije bilo svejedno jer ih ona govori.
"Znaš da ti nikad takvo što ne bih učinio."
"E pa više ne znam tko si, ne znam što bi učinio, a što ne bi."- držala je tog psa u rukama koji me jako živcirao te sam priznao poraz.
"Okej, ispričat ću joj se."
"Odmah ćeš joj se ispričati."- maknula se sa izlaznih vrata očekujući da odmah odem do Nore ispričati joj se.
