Ethan's POV
Sankeys je moj drugi dom već sedam dana, kupam se u alkoholu, umirem od tuge, glava mi puca od brdo informacija, a viski koji mi ide niz grlo već 24/7 mi koliko-toliko olakšava situaciju. Ali stalno je u glavi, koliko god popio viskija ona je u glavi, čujem njezin osmijeh, njezin sarkazam i zamišljam njezine oči kako me gledaju.
Obećam samom sebi da mi je ovo zadnje piće, a nakon toga idem kod bake. Moram razgovarati s njom, mora mi razbistriti misli jer ja se sam s ovim ne mogu nositi.
Eksiram obećano zadnje piće, ustanem iz seprea u kojem boravim već neko vrijeme. Kada ustanem na noge, lagano šokiram i sebe i noge jer nisam dugo stajao na njima, pa na trenutak čak i zateturam, ali se uspijem brzo stabilizirati. Platim račun koji je bio i više nego pozamašan, nije me to nešto iznenadilo jer iskreno koliko sam tu, čudi me to da nisam već i u bankrotu. Izađem iz kluba sjedajući na motor vozeći se do njezine zgrade u kojoj osim nje živi i moja baka. Motorom i poprilično pripito sam jurio gradom tjerajući tatine rečenice iz glave koje uporno nisu htjele van iz iz moje glave. Koliko mi te rečenice nemaju veze s Norom, isto toliko imaju veze s njom. Zbunjuju me. Želim učiniti nešto dobro za sebe, a na kraju ispadne da radim nešto loše za sebe. Šta je istina? Kome vjerovati? U čije ruke otići?
"Ethan!"- kada me baka vidi takvog na njezinim vratima kako gledam u susjedna vrata razmišljajući o njoj koja je tamo i jedino što me zanima je li dobro, nedostajem li joj, brine li se za mene?
"Šta su ti opet tupili u glavu?"- uvela me u stan pretpostavljajući da se dogodio razgovor s mojim roditeljima koji nije prvi put da je ovako završio. Često ja završim izbezumljen nakon razgovora s njima, vode me kroz nekakav put i ne znam koji im je cilj.
Kada je vidjela da stojim na mjestu, dok u glavi vrtim i dalje tatine rečenice za koje sam već rekao da ih ne mogu izbaciti iz glave, baka mi priđe i čvrsto zagrli, a kada osjetim taj zagrljaj rasplačem se. Nakon tjedan dana ubijanja tuge u alkoholu sam se morao rasplakati, morao sam probati i to, možda me tada bol u prsima prođe.
Baki nije ovo prvi put sa mnom. Da dođem i više nego pijan i tužan kod nje, plačem i tražim ju pomoć. Volim to što je ona jedina osoba koja je na sredini, ne drži ničiju stranu, kaže ono što je i što smatra da je ispravno.
Kada smirim uzavrele suze, sjednemo u dnevni što znači da je sada red na razgovor, a ja ne znam što reći, pogledam u nju koja me tužno gleda jer ne zna kako da mi pomogne i da me potakne da govorim. Pogledam ju i mogao sam vidjeti scenu koja mi se nimalo ne sviđa. Život bez Nore, počeo sam razmišljati što ako stvarno budem morao nastaviti bez nje jer je ona, takva. Loša.
Ustanem s kauča i ponovno joj se vratim u zagrljaj plačući, alkohol je definitivno jedno od pića nakon kojeg te tjera na suze.
"Šta se dogodilo? Zar su te natjerali na nešto? Ethane, moraš mi reći."- panično je počela govoriti, a ja se nisam mogao smiriti suze su nenormalno klizile niz moje obraze kao da sam kakva curica.
Nakon višeminutnog plača se uspijem pribrati i vratiti se na svoje mjesto spreman reći joj šta se dogodilo, što je to što me natjeralo da plačem i da pijem.
"Znaš da sam bio zamrznut, ne samo ja, nego i moje emocije jer tako su me učili, a ja sam odrastao bez da sam u nekom dobu odrastanja bio zaljubljen, pa barem na kratko. Ne. Emocije ne postoje u mome životu."- tužno me gledala jer, dok su me oni učili tome, ona me pokušala odletiti. Nije me silila na to, nego je to mogao biti moj izbor. Smatrala je kako je za mene bolje da kažem što osjećam, a i da osjećam, da kada vidim nešto što mi se sviđa da ne potiskujem to.
"Bako, stvarno sam se držao njihovog rituala, ali u mom ledenom životu se pojavio netko, nisam se nadao tome, pojavio se kao grom iz vedra neba, netko tko je u meni probudio onu nekakvu volju za životom, netko tko je u meni budio one nekakve čudne stvari koje nikada prije nisam osjetio, netko tko je spreman bilo kad uhvatiti me za ruku i trčati sa mnom u nepoznato, netko tko je spreman učiniti bilo koju glupost bilo kada i bilo gdje, netko tko je moj tmuran život učinio svjetlijim."- vidio sam suze u njezinim očima kada sam to govorio, a ja sam pokušavao što detaljnije opisati to nešto što sam osjetio s Norom. Taj klik koji mi je trenutno napravio pomutnju u životu.
