Nora's POV
U bolnici sam već nekih pet, šest dana. Čak sam to prestala i brojati jer uz braću, tatu i Azru ja potpuno zaboravim na vrijeme i na probleme.
U zadnjih dva dana, moram vam priznati, ali jako mi je loše. Trebala bih se osjećati bolje, ali događa se upravo suprotno. Osjećam se tako tromo, glava me boli, jako me boli trbuh i stalno me tjera na povraćanje, ne mogu jesti zbog toga što me odmah tjera na povraćanje, pa u svakom slučaju pokušavam izbjegavati hranu kako ne bih išla povraćati, a i da oni ne bi skužili da se nešto čudno događa sa mnom.
"Smijem li do kupaonice ili i za to trebam nekakvu posebnu dozvolu?"- bol je bila aktivna u mome tijelu, ali sam to skrivala od njih, nisam im htjela reći da me sve to boli i da mi nije dobro jer bi se brinuli još dodatno i zbog toga, a to je ono što najmanje želim. Sa mnom su tu već tih pet, šest dana i uporno odbijaju ići kući. Zašto? Nemam pojma, pokušala sam ih nagovoriti da odu i da se odmore, pa da se vrate. Naravno da to nisu prihvatili i sada su ovdje skakuću na svaku moguću sitnicu. Dobro je da ih ne moram još obavještavati kad ću prdnuti jer bi to bio preveliki krindž.
"Ha ha, duhovito."- obrati mi se Niall koji se pokočio na fotelji za koju se borio i rukama i nogama, a na kraju mu je to ispala kao najgora ideja jer su tata, Kain, Liam i Azra dobili svaki svoj dvosjed, neko je ćak dobio pomoćni krevet.
Kao da planiraju živjeti ovdje, a ne samo prespavati.
Nasmijem se ustajajući s kreveta s manjim poteškoćama nego u zadnjih par dana. U tih zadnjih par dana, kada ih već spominjemo, bilo je užas. Nisam mogla sama ustati, morao mi je uvijek netko pomoći, bol u rebrima je bila neopisiva, bojala sam se jesti jer kada bih žvakala kao da sam mogla osjetiti da se rebra pomiču. Odvratan osjećaj.
"Možeš sama?"- upita me Azra koja je znala da mogu sama, ali se u to morala uvjeriti stajajući uz mene koja držim stalak za infuziju jer i to moram vući sa sobom zbog toga što onu odvratnu iglu još uvijek imam na ruci i tamo primam one nekakve lijekove.
"Zar nije očito?"- kada se uspravim držeći taj stalak, ponosno ju upitam jer do sada ovo nisam mogla sama na što su se svi nasmijali.
"Azra, ne pokušavaj joj pomoći još će se naljutiti na tebe jer si nešto krivo napravila."- Azra je skakutala oko mene misleći da ću pasti, ali hodala sam dosta sigurno s tim stalkom, a Liam se odlučio našaliti jer je vidio da je Azra uz mene na što se zaustavim i pogledam ga podignute obrve.
"Ti joj se javljaš?!"- sarkastično kažem.
"Vidiš? Ništa nisam napravio, a već je ljuta na mene."- Liam se odmah baci u obranu na što me natjerao da preokrenem očima i izgnoriram ga odlazeći u kupaonicu koja se nalazila izvan moje sobe, bila je preko puta moje sobe.
"Sigurno možeš sama?"- Azra je neumorno hodala uz mene što me nasmijalo jer kako može biti tako aktivna, a nije konkretno spavala pet dana sigurno.
"Sigurno mogu."- odgovorim. Kimne glavom i vrati se u sobu, a moj je zadatak sad bio otići do te kupaonice prije nego li se popišam i ne ispovraćam jer se u trbuhu dogodila baš ta pomutnja.
Gegala sam se sa tim stalkom do kupaonice sigurno jedno, petnaest minuta jer je to te kupaonice meni trebala i kratka pauza. Razlog? Umorila sam se.
Napokon sam otvorila vrata kupaonice, prije nego li uđem ja unutra uguram stalak, a onda uđem ja zatvarajući vrata. Zatvorim vrata, a ispred sebe ugledam nasmijanog Ethana.
