Samo moja

8

"Mia možeš malo doći?" Upita me Filip u prolazu. Niti ne staje nego samo produžuje u svoj ured.

"Evo." Kažem i krenem za njim do ureda.

"Jesi se snašla?" Upita me čim uđem dok je on već sjeo za stol. S Filipom toliko ne komuniciram, više sa Elom. S Filipom izmjenim svega par riječi na dan i to je to. Iako se zna desiti da ga cijeli dan niti ne vidim jer on zna da po cijeli dan bude po nekim sastancima. Iskreno takav odnos s njim mi i odgovara. Ne viđamo se i svakom paše, tako da se ne možemo ni posvađati.

"Ovaj.. da. Ela mi je sve pokazala. Divna je." U ovo kratko vrijeme postale smo divne prijateljice. Vjerujem da ćemo se nastaviti i družiti poslije ovog projekta.

"I ti se njoj sviđaš."

"Jel to sve ili?"

"Za dva dana bi trebala ići za Tursku, ono što sam ti bio govorio. Koliko sam shvatio Ela ti je sve objasnila oko projekta i uvela te u njega tako da ne vidim čemu više odgađati."

"Može."

"To je sve, možeš ići." Na izlasku iz ureda sretnem njegovu mamu. Samo mi je ona trebala. Prevrnem očima i izađem van dok vještica uđe u Filipov ured.

Prošlo je nešto više od mjesec dana kako radim za Filipa ali naravno da nisam stalno tu pošto imam restoran koji vodim. Tako da malo budem u restoranu, a ostatak vremena budem u hotelu. Gotovo svaki dan viđam tu ženu i pljuje otrov po meni. Naučila sam da je najbolje da joj ništa ne odgovaram i da šutim. Iako sam i ja na rubu pucanja, dosta mi je te vještice. Nisam joj ništa napravila.

Naravno da joj Filip ništa ni ne govori. A zašto i bi? Ipak se radi o njegovoj mamici. Samo čekam dan kada ću puknuti. Srećom pa uskoro dolazi kraj ovom projektu pa ju više neću morati viđati. Jedva čekam da se vratim svom starom životu koji ne uključuje Filipa i zlu vješticu od njegove majke. Stvarno ne znam šta sam joj napravila da se tako ponaša prema meni.

Čim sam izašla iz ureda krenem prema Eli, uvijek se kod nje skrivam dok je vještica kod Filipa. A i svakako većinom radimo u njezinom uredu.

"Opet je vještica tu." Kažem čim uđem.

"Imam osjećaj kao da motri na Filipa i tebe." Kako molim? Pa Filip i ja jedva da prozborimo deset riječi na dan, a zna se desiti da ga ni ne vidim cijeli dan.

"Zašto bi motrila na mene?" Upitam zbunjena.

"Misli da si prijetnja." Kakva joj ja prijetnja mogu biti?

"Kakva prijetnja?" Zbunjena sam.

"Za buduću snajku." Ma nije moguće. Jel ona stvarno misli da bi ja ikad bila sa Filipom? Bože me sačuvaj.

"Šališ se zar ne? Pa Filip i ja se ne možemo očima vidjeti, jedva da progovorimo deset riječi na dan."

"Tako sam čula. Jesi za kakao?" Samo nasmiješim. Ona kao ni ja ne pije kavu.

"Može, svakako će ona kod njega sigurno biti dvadesetak minuta."

...

Nakon dvadestak minuta sam se uputila natrag. Na moje neugodno iznenađenje vještica je sjedila za mojim stolom.

"Gdje si ti dosada?" Upita kad se ustane i stane ispred mene.

"Oprostite?" Diši Mia.

"Ovdje si da radiš, a ne da landraš." Kaže mi.

"Postoji li problem?"

"Problem? Da postoji."

"Dobro, u čemu je problem?" Pitam smireno iako sam na rubu živaca.