Samo moja

2

"Hej Robi." Pozdravljam ga dok prilazim šanku. Robi, Marin i Luka su naši konobari koju su malo stariji od mene. Ujak je uvijek preferirao da ima mladu ekipu i iskreno to mi i dogovara jer smo si stvarno jako dobri prijatelji. Oni nikad na njega nisu gledali kao šefa, a mene gledaju kao mlađu sestru.

"Hejj jesi dobro?" Upitam me jer zna koliko mi teško pada ujakov odlazak.

"Malo tužna ali dobro." Slegnem ramenima.

"Treba mu ovo." Misli na ujaka.

"Znam."

"Ima nešto novo?" Upitam misleći na ljude u restoranu.

"Svi uobičajni." Kaže i preletim pogledom i zaustavim se kad vidim tipa od jučer sa još jednim tipom. Mora da me zezaš? Jel se on mora pojaviti svugdje gdje i ja? Počet ću već misliti da me uhodi.

"Ko su oni?" Upitam Robija, ja nikad nisam baš silazila u restoran. Znala sam konobariti ali to većinom kad se zagužvalo. Nikad ga nisam vidjela ovdje.

"Filip Horvat i Mario Kovač vlasnici lanaca hotela. Ne znaš njih?" Upita me začuđeno.

"Ne." Znam nešto malo kroz priču šta je ujak pričao ali nikad ih nisam vidjela, a još manje upoznala. Čula sam sve najbolje o njihovim hotelima ali nikad nisam obraćala pažnju na to tko su vlasnici i kako izgledaju.

"Oni su naši stalni gosti." Objasni mi i šokiram se. Nisam znala da on stalno dolazi ovdje.

"Ozbiljno?" Čudi me da ga još ni jednom nisam vidjela.

"Da, svaki dan su ovdje."

"Aha." Promrmljam nezainteresirano i posvetim se rješavanju papira nadajući se da me onaj kreten neće vidjeti.

"Pa disi ti?" Cimnem se na glas naših stalnih gostiju Karlo i Tino koji me odmah grle. Obožavam ove dečke i znam ih već dugo. Njih dvoje su braća i uvijek mi budu simpatične i smiješne njihove svađe.

"Očekujem da nas ti poslužiš, a ne ovaj šmokljan ovdje." Misle na Robija.

"Hej! Ja sam također ovdje i sve čujem." Javi se Robi kao uvijeđen dok se smije.

"Ma volimo i tebe ali ona je naša slatkicu i nju više volimo." Brane se.

"Smjestite se, dođem ubrzo." Sjednu malo dalje od Filipovog i Mariovog stola. Baš super. Sad ću morati da prođem pored tog kretena.

"Zaboravio te upitati kako je prošao razgovor za posao?" Upita me kad odu Karlo i Tino.

"Pa bila sam kod idota Filipa i želio je zamjenu posao za seks. Kad nisam pristala onda je rekao da će se pobrinuti da ne dobijem nigdje posao." Ispričam u kratkim crtama.

"Nikad ne bi rekao da je takav. Mislim znam da je ženskaroš ali nisam mislio baš da nudi posao za seks. Bar ih on ima na izvolte koliko hoće. Očito ne zna on da se na krivu se namjerio." Nasmiješi se zlobno.

"Tako je."

"A da sad vidim njegovu reakciju." Vidim da me je Filip primjetio, a ja se samo nasmiješim i produžim do dečkiju.

"Pa gdje su moji najdraži gosti?" Upitam kad dođem do njihovog stola

"Nemaš pojma koliko si nam falila." Dođe Tino, iskreno ovo će mi dobro doći. Falilo mi je konobarenje u restoranu. Odvikla sam se od toga jer nisam jako dugo već to radila.

"Vjerujem. Uobičajno?" Upitam misleći na narudžbu.

"Naravno."

Odem do kuhinje dati narudžbu te se uputim prema šanku. Sve bi bilo idealno da me Mario nije zaustavio kad sam prolazila pored Filipa i njega. Očito ne može sve biti savršeno.