Samo moja

12

Nakon pet dana uzastopnog nevrijema na red je došlo sunce. Poslije kiše dolazi sunce. Mislim da je dobro da se Filip i ja nismo poubijali kako smo morali stalno biti zajedno i zatvoreni u sobu jer nigdje nismo mogli da idemo. Sa druge strane malo smo bolje upoznali jedno drugoga. Unatoč svemu dobar je on dečko ali nije netko s kim bi ja ikad bila. Imamo različite stavove i životne ciljeve. Zato sam ja zadnji dan prije nego li počnemo raditi odlučila da uživam. Nikako nisam razgledala hotel ali znam da imaju bazen zato odlučim da odem na njega i uživam.

"Gdje ćeš ti?" Upita me Filip kad izađem iz sobe i umalo mu oči ne ispadnu. Šta nikad nije vidio žensku na plaži?

"Baš se pitam gdje ću s torbom za plažu? Možda na skijanje?" Sarkastična sam.

"Idem malo da odmorim glavu od tebe." Kažem i izađem iz njegovog apartmana bez da sačekam njegovog odgovor.

Kad sam sišla dolje već je bilo dosta ljudi. Ubrzo ugledam slobodno mjesto te krenem prema tamo. Skinem kratku haljinu koju sam imala i smjestim se na ležaljku. Namažem tijelo da ne bi izgorila i da tijelo sve upije. Dečkima ispred mene umalo oči nisu ispali? Šta prvi put vide žensko? Stavim šešir i naočale te legnem na ležaljku. Zatvorim oči i uživam. Konačno mir.

Nakon par minuta se netko smješta na ležaljku pored mene ali ne trzam, briga me tko god da je samo neka šuti. Ubrzo mi se u nos uvuče jako dobro poznati miris. Nisam morala ni otvoriti oči da bi znala o kome se radi.

"Mia." Progovori nakon nekog vremena. Naravno da je morao pokvariti moj mir.

"Ako želiš možemo promijeniti mjesto, tamo se možeš sunčati." Samo duboku udahnem i izdahnem te se ustanem da budem u ravnini sa njim dok skinem naočale.

"Zašto?" Upitam vidno iznervirana jer se od njega ne mogu odmoriti ni na pet minuta.

"Ovi momci te gledaju, skidaju te pogledom." Pokaže na momke ispred mene koji me skidaju pogledom. Iako ne vidim kako se to njega tiče. Mogu da me skidaju pogledom, ali ne i da me imaju.

"Pa? Jel tebe gledaju?" Upitam zbunjeno.

"Ne dušo, zar može tako? Tebe gledaju."

"Čekaj malo gledaju mene. Zašto onda to tebe uznemirava?"

"Ne, nije tako. Mislio sam da nisi vidjela. Mislio sam da će ti smetati." Brani se dok mu se ja približim još više.

"Ne, ako će mi smetati reći ću njima. Ne brini." Nasmiješim mu se lažno, šta on sad tu glumi?

"Alo!! Šta je bilo?!! Vidite djevojku prvi put?!! Da mislim na vas dvojicu." Obratim se tim momcima dok se Filip smiješka i sve ovo ga zabavlja.

"Okrenite se naprijed. Da vas ja ne bi okrenula!!" Kažem im dok se oni namršteno okrenu.

"Neću mijenjati mjesto neka gledaju koliko hoće." Kažem te stavim naočale i vratim se svom sunčanju ignorirajući Filipa dok on odlazi skidajući majicu koju baca na ležaljku i odmah se baca u bazen. Naravno da su sve oči uprte u njega. I moje isto ali srećom pa imam sunčane naočale pa se ne vidi. Kakvo tijelo čovjek ima to je nešto vanserijski. Kako može biti tako savršen bez ijedne mane?

...

Nakon nekog vremena krenem prema bazenu da se malo ohladim. Osjetim mnoge poglede na sebe ali briga me. Mogu samo da me gledaju ali ne i da me imaju. Zašto uopće moraju da me gledaju? Šta nikad nisu vidjeli žensku u kupaćem? Samo im daj dobru ribu i odmah te svi skidaju pogledom.

"Da ti pomognem da uđeš?" Upita me Filip dok mi pruža ruku da uđem u bazen. Pogledam ga pogledom ti to ozbiljno. Šta je njemu sad odjednom? Pa nisam invalid da ne mogu da uđem.