Samo moja

13

"Dobro jutro." Pozdravim Filipa koji je udubljen u papire i ne primjećuje ništa oko sebe. Vidi se da je pravi radoholičar.

"Jutro. Jesi se naspavala?" Upita kad podigne glavu, a ja se smjestim pored njega.

"Koliko sam mogla od tvog stalnog okretanja po krevetu." Cijelu noć se samo okretao po krevetu i time meni nije mogao dati da spava.

"Oprosti. Važno mi je da ovo uspije." Po prvi put vidim Filipa nervoznog zbog nečega. To je novo za mene.

"Sve će dobro proći, vidjet ćeš." Stavim ruku na njegovu da prestane lamatati jer me nervira time.

"A sad mi napravi moj kakao. Zbog tebe nisam spavala."

"Znaš da kakao piju djeca?" Podrgne se.

"A znaš kako mene zaboli za to? Cijelo vrijeme si se okretao po krevetu prema tome mi ga napravi." Uzvratim mu.

"Da šefice." Kaže i ustane da ode. Umalo mi oči ne ispadnu kad ovo kaže. Filip meni radi kakao? Prije bi mi rekao da si sama napravim nego ovo.

"Izvoliš." Cimne se na njegov glas kad stavi šalicu ispred mene.

"Od kad si ti budan?"

"Ne znam. Od četiri? Kako nisam mogao spavati odustao sam."

"I od četiri radiš šta?" Upitam iako jako dobro znam odgovor.

"Prelazim po svakom detalju."

"Zar nismo trebali zajedno da prođemo?"

"Spavala si, ako ja ne mogu da spavam bar ti možeš."

"Dobro. Sad ćeš lijepo ustati i otići u sobu i odspavati sat, dva." Kažem mu ozbiljno. Vidi se na njemu da je umoran i iscrpljen. Takav ne može na sastanak. Filip zna svaki detalj na pamet i sigurna sam da će sve dobro proći. Bez potrebe paničari ali opet sa druge strane ga razumijem jer mu je to važno. Također za sastanak treba da bude odmoran, a on to nije.

"Ne dolaziš u obzir. Moramo se dobro pripremiti." Odmah se pobuni.

"Filipe devet sati je, a večera je tek navečer. Uostalom ti već pet sati prelaziš po svakom detalju. Sigurna sam da si svaki detalj detaljno razradio i prošao kroz njega milijon puta do sad. Siguran sam da znaš svaki detalj na pamet." Pokažem mu na rukom u sobu.

"Očito nisi svjesna koliko je ovo nama važno." Prebaci mi.

"Svjesna sam ali svjesna sam da za tako nešto treba biti odmoran šta ti nisi." Uzvratim mu.

"Dobro sam."

"Nisi dobro. Umoran si i iscrpljen. Kako ćeš takav da vodiš sastanak?" Upitam ga i vidim po njemu da zna da sam u pravu.

"Dobro, pobijedila si. Idem pokušati odspavati, probudi me za sat vremena. Nemoj slučajno da me zaboraviš probuditi." Zaprijeti mi prstom.

"Kao da bi mogla." Prevrnem očima, a on ode u sobu. Pa barem ću ja u miru proći kroz sve bez Filipovog zanovijetanja.

...

Dok je Filip spavao ja sam odlučila da prođem kroz sve te papire. Mislim da smo i više spremni i da Filip bez potrebe paničari. Sa druge strane razumijem ga, ipak je ovo velika šansa za njihov posao.

Iako je Filip rekao da ga probudim za sat vremena ja ga naravno nisam poslušala. Treba mu sna i odmora, a za sat vremena se definitvno ne bi odmorio. Nazovem recepciju da nam donese ručak jer sam već gladna, a i Filipa treba probuditi. Neka ga još malo dok stigne ručak onda ću ga probuditi. Pokupim ove papire jer mi se već u glavi zavrtilo od slova i brojeva.