Fight For Us

01.

Anna's P.O.V.

"Hej, pa mi nikad nismo trčale u New York.. Što kažeš da večeras odemo do tamo?" Nina me upitala dok smo 'jele' ručak u školskoj kantini.

"A Los Angeles??? Tamo sam uvijek željela otići.." Zakolutala je očima.

"Previše psića." Nasmijala sam se. (Psić je nešto kao podrugljivi naziv za vukodlaka.)

"A daj, pa nije ni puni mjesec." I ovako uvijek. Svađamo se oko odredišta svaki tjedan.

"Ma znam, ali ako nas vide obilježene smo do kraja života. Znaš da dobro vide u mraku čak i kada nisu u formi vukodlaka." Klimnula sam glavom. Boja mojih očiju je prešla iz plave u zelenu. "O Bože, Anna. Gdje su ti leće???" Šapnula mi je. Pretražila sam džepove i nisam ih našla.

"Zaboravila sam. Posudi mi jedne svoje.." Bezvoljno sam rekla.

"Biraj boju. Imam koju god hoćeš." Uzela sam tamnosmeđu. To je bila jedina boja očiju koju nisam mogla imati.

Pružila mi je malenu kutijicu. Izvadila sam leće i na brzinu sam ih stavila.

Ubrzo nam se pridružila i Nikki. "Napokon si se sjetila se doći." Rekla sam bezvoljno.

"Nemoj me izazivati. Nisam se naspavala." Da, vještice za razliku od vampira spavaju. Ja i Nina smo bile vampirice, i to najmlađe u Missouriju, a Nikki je bila vještica. Prvi put je čarala prije nekih 72 godine i od tada izgleda kao obična osmanaestogodišnjakinja. Imala je plavu kosu srednje dužine i plave oči. Nina je imala dugu, smeđu, ravnu kosu i bila je prilično niska. Ja sam imala dugu plavu kosu i bila sam visoka.

Imala sam rijedak i poseban dar čitanja misli. Mogla sam pročitati trenutne misli bilo kome, a sve misli, čak i one skrivene u podsvijesti sam mogla izvući dodirom. Nina je imala dar štita. Ako ja uz svoj dar uspijem razviti štit, bit ću jedan od najjačih vampira u Missouriju, no to mi nikada do sada nije bio cilj niti se trudim. Nini ne mogu čitati misli jer uz pomoć štita niti jedan joj vampir ne može ništa sa svojim darom.

Pogledala sam prema Nikki. Imala je ideju. Prekinula sam je baš prije nego što je počela govoriti. "Kakvu to ideju imaš?"

"Maa.. Nije toliko bitno.. Razmišljala sam da vama dvjema napravim Prsten.."

"Koji Prsten?" Nina je zbunjeno upitala.

"Daj ruku." Rekla sam Nikki. U jednom treptaju oka znala sam svaku misao koja joj je prošla kroz glavu. "Znači drevni Prsten za zaštitu. Mogu ga nositi samo ljudi i vampiri. Kad si čovjek i netko to pokuša ubiti postaješ vampir ako nosiš prsten, a ako si vampir i dalje ostaješ vampir ali preživiš. Vukodlaci ga ne mogu nositi. Ako ga stave na puni mjesec onda su mrtvi."

"Woah, cool." Nina je viknula.

"Ima još jedna stvar." rekla sam u isto vrijeme s Nikki.

"Naravno, tu je uvijek ta jedna stvar." Rekla je dok je kolutala očima.

"Možeš ga nositi samo jedanput u životu. Ako ti je spasio život jednom, neće opet." Nikki je rekla dok je mijenjala svoj prazni tanjur sam mojim, punim hrane. Da, vještice jedu ljudsku hranu.

Zamislila sam se na sekundu dok sam se igrala s njenim praznim tanjurom. "Postoji li ikakav način da ti prsten ponovno spasi život?"

"Postoji, ali ja to 100% ne mogu izvesti. To se zove magija drevnih vještica i.. Zaboravi da sam to spomenula." Naravno da neću zaboraviti da je to spomenula.

Pogledala sam prema njoj pomalo sarkastično. "Ti znaš da ću saznati što je to čim te dirnem?" Malo sam se osmijehnula.

Lagano je podigla ruku sa stola i odjednom sam počela osjećati bol u desnoj ruci. Pogledala sam u nju i mogla sam joj pročitati misli. Zadaje mi boli samo da joj pročitam misli. Na magiji drevnih vještica postoji čarolija tako da nitko sa darom čitanja misli kao što je u mene ne može pročitati tu čaroliju. "Rekla sam da je dosta o tome.. Prsten vam je dovoljan."

Osjetila sam kako mi bol u ruci polako popušta. "Pa nije ni to loše.." Rekla je Nina popravljajući leće.

Nikki je očito neugodno govoriti o tome. Valjda će nam reći kada sama bude spremna da nam kaže. "Nego, što ćete s onim testovima danas?" Nasmijala sam se sama sebi jer mi je pomalo smiješno kako je lagano promijenila temu.

"Maa, samo ću pročitati misli nekom štrebaču i gotova priča." Rekla sam nešto zainteresiranije.

"Ja ću otići kod profesora u ured i naredit mu da mi upiše peticu." Klimnule smo glavom. Vampiri su ljudima mogli naređivati pogledom ravno u oči. To sam obožavala raditi.

Naš razgovor je prekinulo zvono. Pozdravile smo se s Nikki i krenule smo u svoje učionice. Kao i uvijek na ostalim je satima bilo dosadno. Mene su svi smatrali nekom štrebericom jer imam odlične ocjene i to samo zbog svog dara. Ima slučajeva u kojima mi dobro koristi.

Zadnjih dana nemam volje nizašto. Deprimirana sam i bezvoljna. Doslovno živim za trčanje u drugi grad. Jedino se tada potpuno opustim i uživam.

A večeras? New York. Voljela bih da odemo u Los Angeles, ali ni New York nije tako loš. Uživat ću svejedno.

"Anna, ponovi mi sve što sam rekao." Shit.. Primjetio je da sam nezainteresirano gledala u prazno. Gledala sam u njega i ponovila sam. Da, pročitala sam mu misli.

Pogledala sam ga ravno u oči. "Zaslužujem da mi upišete jednu peticu jer pratim. Idite i upišite." Rekla sam. Klimnuo je glavom i sjeo je za svoj stol. Upisao je peticu. Svi ostali su ga čudno gledali i pričali o ovome što se upravo desilo.

Ja sam samo zadovljno i nezainteresirano nastavila gledati u prazno. "Dobro si ga." Došapnula mi je Nina. Klimnula sam glavom i nastavila sam gledati u prazno. Nešto mi je očito bilo zanimljivo u toj točki na zidu, koliko sam buljila u nju..

Nakon nekoliko minuta se čuo moj najdraži zvuk - zvono, i to zadnje. Napokon kući, pa na trčanje..