Fight For Us

29.

Evan's P.O.V.

Gledao sam u prazno u svojoj kući u Belgiji. Kada sam napisao da sam u dalekoj zemlji, ozbiljno sam mislio da sam daleko. 

Čuo sam ljuti uzdah i okrenuo sam se prema Chloe koja je stajala pored mene. "I dalje sam za to da odemo provjeriti gdje je i jeli pobjegla." Govorila je s mržnjom u svome glasu. "Nitko nije rekao da se, iako je njen vukodlak mrtav, ne može pridružiti njima." Pogledala je u svoje duge i oštre nokte, a onda oko sebe.

Zakolutao sam očima jer to već nekoliko puta spominje zadnjih dana. "Rekao sam ne." Kratko sam dobacio, a onda sam nastavio gledati u praznome. Oh kako bi bilo lijepo da provede vječnost sa mnom i da me odabere na taj puni mjesec.

"Ja kažem da odmah poslije rituala ubijem kuju, što god da odabere." Iz mračnog dijela prostorije je izašla Tijana, najpsihotičniji vampir kojeg znam. Ona je moj osobni zaštitar i ubojica.. Mislim da ima papir na kojem je proglašena ludom iz 17.st. Imala je dugu kosu koja je bila tamno smeđa, ali krajevi su bili crveni. (Evan je muško i ne zna što su ombre tako daa.... Psst hihi.) 

Oči su joj za razliku od ostalih uvijek bile crvene i nije ih ni pokušavala sakriti. "Shvaćaš li da ako je ubiješ, umireš zajedno s njome?" Rekao sam se nekim poluosmijehom. 

"Da, ali me također boli briga." Odgovorila je nabadajući oko mene i Chloe u svojim štiklama. "Bit će mi čast umrijeti za tako jedan ozbiljan cilj.." Smijala se zlobno i glasno. Nisam znao jeli sarkastična ili ozbiljno misli, ali znao sam da je definitivno sposobna da to napravi. 

"Koga god da odabere, onda ide sa mnom.." Ustao sam i otišao sam do prozora gledajući vani. Bili smo negdje usred ničega i to mi se sviđalo. Mjesto da razmišljam o svojim planovima i skupim ljude za te planove. "Spremite se. Idemo u Rusiju." Rekao sam odjednom i bile su pomalo iznenađene. 

"Obožavam Rusiju.." Odgovorila je s onim svojim poremećenim osmijehom. "Ubila sam puno ljudi tamo." Govorila je grizući usnu. 

"Ti se ne šališ da idemo u Rusiju." Pogledao sam prema Chloe s upitnim pogledom. "Oke, ako tako želiš." Rekla je kratko, a onda je uzela svoju torbu sa stola na kraju sobe. Nas troje, skupa, smo krenuli prema Rusiji posjetiti jednu moju staru prijateljicu koja mi, može se reći, duguje mnogo toga. 

Ta je prijateljica vjerojatno jedna od najsnažnijih vještica koje postoje. Ne znam jeli jača od izabrane vještice, ali sve ćemo vidjeti u svoje vrijeme. "Spremne, moje dame?" Chloe mi se lagano naklonila i nasmiješila, a onda smo krenuli ravno prema Moskvi. 

Nekoliko sati trčanja i bili smo tu.. Moskva nas je čekala, lijepa kao i uvijek. 

"Jesam li spomenula kako obožavam Moskvu?" Govorila je Tijana po ne znam koji put danas, ali ne smeta mi. Imam dobre živce, nije me tako lako naljutiti, za razliku od Chloe koja je skoro počela čupati svoju kosu. 

"Jesi. Spomenula si to milijun puta do sada. Začepi više!" Derala se na nju. Iskreno, to mi je bilo pomalo smiješno, ali dosadile su mi njihove rasprave oko toga. Ovo baš i nije vrijeme da se njih dvije počupaju i poubijaju jer iako je Tijana jača, Chloe mi je potrebnija. 

Stao sam između njih dvije. "Dosta toga!" Rekao sam malo oštrije. "Ovo su ozbiljni poslovi koje moramo obaviti. Ne mogu vam cijelo vrijeme biti dadilja. Uozbiljite se." Chloe je i dalje izgledala pomalo ljuto dok se na Tijaninom licu pojavio neki zlobni osmijeh. Nastavili smo ići dalje u tišini. 

Prošli smo kroz Moskvu u malo selo, nedaleko od grada, koje se činilo kao da je odsječeno od ostatka. Sjetio sam se tog malog mjesta gdje sam zadnji put bio vjerojatno prije otprilike sto godina. 

Bilo je poprilično napušteno, ostalo je dosta malo ljudi uključujući nadam se i nju. 

Došao sam do kuće za koju sam sam znao da je njezina. Pokucao sam na vrata čekajući odgovor koji sam uskoro i dobio. Vrata je otvorila žena koju znam već dugo vremena. Ni sekunde nije ostarila otkad sam je zadnji put vidio. "Anzhelika! Priyatno snova vas videt." Pozdravio sam tu visoku ženu crne kose i zelenih očiju. 

"Evan! I tebe je lijepo opet vidjeti. Voydite.." Ušao sam na njen poziv zajedno sa Chloe i Tijanom. Zatvorila je vrata iza nas pa je za nama ušla u svoj dnevni boravak. Sve ove godine se ništa nije promijenilo. Imala je isti namještaj i kauč, čak je cijela kuća mirisala kao prije, na jorgovan i pomalo na vodku.

Sjeli smo i ponudila nam je piće, ali sam odmah odbio. "Došao sam s razlogom, a razlog je tvoj dug. Uskoro će biti vrijeme za isplatu." Rekao sam i odmah joj je došao velik osmijeh na ono njeno lice. 

"Oh Evan, sigurno si našao izabranu." Pomalo sam se zlobno osmijehnuo. 

"Da, sve će se dogoditi na puni mjesec za desetak dana." Odgovorio sam s ogromnim osmijehom. "Da bi riješila svoj dug, moraš mi pomoći pri ritualu. Snažna si ti vještica, možeš ti to." Govorio sam gledajući je ravno u oči.

"Khorosho, khorosho.." (Dobro, dobro) Promrmljala je gledajući oko sebe. "Kada trebam doći i gdje?" Upitala je zbunjeno. 

"Ne, ideš odmah s nama." Klimala je glavom. Vidio sam odmah da joj se to ne sviđa, ali je ipak nevoljko pristala.  

 "Idem odmah, ali idemo s avionom.." Brže bismo stigli na nogama, ali ipak sam joj popustio i pristao da putujemo natrag u Belgiju s avionom, a zatim nakon još par dana, natrag u Ameriku. "Khorosho, daj mi 5 sekundi da se spremim.." Zapljeskala je dva puta, a onda joj se pored nogu pojavio kovčeg, pretpostavljam s odjećom i svime što je trebalo. 

"Idemo?" Upitao sam. 

"Poydem."