Fight For Us

25.

Nicole's P.O.V.

U trenutku kada su otišle... Ništa više nije bilo isto. Ashton me upoznao sa svojim čoporom i sprijateljili smo se. Svi su prihvatili činjenicu da je 'Izabrana' uz njih osim jedne. Zove se Sarah i čini mi se da je takva samo zbog ljubomore.

Ostali se osjećaju sigurnije kada znaju da se Izabrana neće udružiti s Evanom protiv njih jer prema proročanstvu su skupa nepobjedivi. Ako se odvoji od njega, ili će ga ubiti ili će on nju ubiti. Ne može drugačije.

"Hey, idemo?" Ash me prekinuo u mislima dok sam ga čekala pored Starbucksa. Klimnula sam glavom i krenuli smo u školi. Tako nam je čudno bez njih dvije, kao da nemamo dio sebe. "Jesi dobro?" Upitao me. Samo sam slegnula ramenima.

"Razmišljam o Anni i Nini. Ne mogu vjerovati da smo ih pustili da odu bez nas." Duboko sam udahnula i polako sam izdahnula.

"Gle, da smo pošli s njima samo bismo ih usporavali. Ovako imaju veće šanse i brže su bez nas." Pogledala sam ga s nekim pogledom koji govori nešto kao: 'Boli me briga za njihove šanse, samo želim biti s njima tamo gdje jesu.', a on je naravno skužio. "I meni svaki dan sve više i više fale i sve se više i više brinem za njih, ali vjeruj mi. Ovako je najbolje. Kada bi smo išli nas četvero onda bi bili uočljivi i Evan bi možda saznao što radimo.." Tješio me i dobro mu je išlo.

"Imaš pravo, njih dvije su bez nas brže i mi bismo ih samo usporavali." Rekla sam predavajući se. Sada je slijedilo sedam sati mučenja, ali uz Asha je nekako brzo prolazilo. Oboje smo jedva čekali da se njih dvije vrate i samo smo o tome pričali.

Također smo pokušavali pronaći način da im nekako pomognemo iz daleka, ali nekako nam nije bilo jasno kako ćemo to napraviti. Možda ja budem mogla izvesti par čarolija, to je još nešto na čemu moram poraditi.

Poslije tri sata škole nam je dosadilo. Mislili smo čak i da odemo sa sati, ali nismo znali što želimo. Stajali smo kod ormarića i primjećivali smo poglede nekih od ljudi. "Sada bi im Anna pročitala misli i komentirale bismo kako su glupe." Rekla sam s blagim osmijehom.

"Ne treba nam dar da znamo o čemu razmišljaju.." Rekao je sarkastično. "Čim sam došao u školu, mogao sam vidjeti kakav je svatko. Anna mi se svidjela odmah." Nasmiješio se, kao i uvijek kada nju spomenemo.

"Mrzim svaku srednju školu u koju sam išla." Rekla sam ljuto.

"Koliko si škola promijenila?" Upitao me čudno i tek sam tada shvatila da on ne zna da mi nije samo 17 godina. Nasmijala sam se, a onda sam predložila da ipak odemo s ostatka sati.

"Idemo negdje gdje ima privatnosti, pa ću ti ispričati sve o srednjim školama u koje sam išla." Na pamet mi je palo jedno jedino mjesto gdje možemo imati dovoljno privatnosti da mu ispričam ono što je bilo sa mnom.

Kada smo došli kod mene, spustila sam torbu i ostale stvari, te sam zatvorila oči i glasno izgovarala riječi: "Aperi nobis futurum sit liber" Te su moje riječi otvorile portal za knjigu budućnosti.

"Wow, gdje smo?" Upitao me začuđeno.

"Ništa posebno, samo knjiga budućnosti." Rekla sam s laganim smiješkom. "Inače, moja loza vještica je jedna od onih iz Salema koje su smaknuli." Rekla sam s osmijehom. "Sve su ih spalili nedaleko odavde, ali Susannah se izvukla. Njena se loza nastavila sljedećih 322 godine, u prijevodu do mene. Ja sam najmlađa vještica. Pogodi koliko mi je godina."

"Pa 17 ti je.." Promrmljao je.

"Neee..." Nasmijala sam se. "Prije nekoliko mjeseci sam napunila točno 100 godina." Pogledao je u mene začuđeno. Navikao je da vampiri i vukodlaci dugo žive, ali ne i da vještice dugo žive.

"Kako je to uopće moguće?" Upitao je zbunjeno.

"Mi vještice iz Salema smo jače nego ostale pa možemo ostati dugo žive, na primjer moja baka je tu već dugo dugo vremena, čak je poznavala i Evanovu kćer." Bio je začuđen. "Pravilo je da ne smijem umrijeti ako nisam nastavila svoju lozu." Rekla sam s osmijehom.

"Onda, ako ne produžiš lozu nikada, možeš živjeti zauvijek.." Rekao je sa nekim zamišljenim osmijehom. Malo je očito, ali neću se sada praviti pametna.

"Pusti to, nego.. Prva škola, bila sam tamo kratko jer su u to doba više muške slali u školu. Tako je bilo dugo vremena, ali poslije sam mogla i ja. Do sada sam završila 10ak srednjih škola. Nijedna mi nije bila nešto.. Sada kada imam Annu i Ninu sve mi je lakše. Imam nekoga tko će živjeti sa mnom zauvijek." Rekla sam vadeći nekoliko knjiga s polica. "Ako ih izgubim, to će biti kao da sam izgubila dva djela sebe bez kojih ne mogu živjeti." Promrmljala sam tužno sjedajući na pod s tim knjigama.

"Nećeš ih izgubiti." Rekao je glasno i odlučno. "Što trebam čitati?" Upitao me jer sam naslagala šest knjiga oko sebe. Vjerojatno je zbog toga.

"Ne znam, uzmi neku iz zajedničke budućnosti." Promrmljala sam tražeći što da čitam.

Našla sam nešto o ritualu koji se treba provesti na puni mjesec kada dođe trenutak da Izabrana odabere stranu. Ritual se izvodi na mjestu gdje su pobijene vještice iz Salema koje su mi vjerojatno sve neka rodbina. One će sve biti na Ashtonovoj strani jer su sve za balans i mir u svijetu bez ratova između vukodlaka i vampira.

Ako odabere Evanovu stranu, one će same sve učiniti da je ubiju..